U moru političkih intriga i manipulacija, Elmedin Konaković, vođa Naroda i pravde (NiP), postavlja se kao figura koja igra na nekoliko strana istovremeno.
Njegova otvorena podrška ciljevima hrvatske politike u Bosni i Hercegovini nije samo zabrinjavajuća, već i alarmantna za sve one koji se bore za jedinstvenu i građansku BiH. Konaković, sa svojom strategijom, postaje neprijatelj građanskog načela i čini sve da etničku podjelu u institucijama učvrsti kao neupitnu normu.
Za razliku od svojih političkih protivnika, Konaković ne skriva svoju sklonost prema etničkom predstavljanju, koje je godinama podržavao i ohrabrivao, s istom lakoćom s kojom bi promijenio stranu. Njegov pristup je jasan: osigurati etničke pozicije za Hrvate u Federaciji BiH, dok istovremeno napada bošnjačke stranke kao izdajice. Ovo je igra sa dvostrukim standardima koja doprinosi jačanju pozicija i Banjoj Luci i Beogradu. U tom smislu, Konaković se prikazuje kao marioneta, u rukama snaga koje su godinama radile na destabilizaciji Bosne i Hercegovine.
Prijatelj ili izdajnik?
Iako Konaković danas optužuje svoje protivnike da surađuju sa srpskim faktorom, njegovo otvoreno ohrabrivanje etničkog predstavljanja u institucijama jasno pokazuje da se i on sam uklapa u tu sliku. Njegova politika je jednostavna: manipulirati sjećanjima građana i preusmjeriti njihovu pažnju od stvarnih problema koje etnički sistem proizvodi. U ovom kontekstu, njegova suradnja s HDZ-om, strankom koja se zalaže za očuvanje etničkih pozicija, ne može se okarakterizirati ni na koji drugi način osim kao klasična izdaja probosanskih ideala.
Konaković je bio ključna figura tokom pregovora o izbornoj reformi, gdje je doslovno predao sudbinu Bošnjaka u ruke etnonacionalista. Ova igra je rezultirala trajnom promjenom političke moći u zemlji, dok se građanske stranke suočavaju s posljedicama. Njegova podrška etničkom predstavljanju je bila signal svim političkim akterima da je Bosna i Hercegovina ponovno u opasnosti od povratka na etničke podjele, koje su uzrokovale ratove i nesreće.
U svom bezobrazlu, Konaković se usudio izjaviti da nije "fer birati Komšića", čime je ponizio institucije države. Ova izjava, koja je odjeknula kao grom iz vedra neba, pokazuje njegovu potpuni nedostatak poštovanja prema volji građana i institucijama koje predstavljaju njihove interese. Umjesto da se bori protiv etničkog predstavljanja, on se priklanja nacionalnim ambicijama, dajući legitimitet onima koji žele zauvijek podijeliti ovu zemlju.
Svaka njegova izjava o "borbi protiv nacionalizma" od sada će zvučati kao ironija, s obzirom na to da ne čini ništa kako bi spriječio daljnje jačanje etničkih politika u institucijama. Dok se predstava nastavlja, Konaković se uporno drži etnonacionalističkih politika koje uništavaju budućnost BiH. Njegovo neprihvatljivo partnerstvo s HDZ-om i SNSD-om nije samo politička pogreška; to je izdaja svih onih koji sanjaju o zajedničkoj, jedinstvenoj i građanskoj Bosni i Hercegovini.
Žustri napadi kao maskiranje
Kako bi skrenuo pažnju s vlastitih nedjela, Konaković žustro napada Stranku demokratske akcije (SDA), koju optužuje za sve neuspjehe, iako se ona nalazi u opoziciji. Ova taktika predstavlja klasičan primjer političkog deflekta — kada vlastite greške pokušavaš prikriti optužbama na račun drugih. Umjesto da se suoči s vlastitim propustima, on se odlučuje za napade na stranku koja je već na margini političke scene. Time, u stvari, pokušava zamaglitio svoju suradnju s onima koji bi mogli uništiti ideju zajedničke Bosne i Hercegovine.
U ovoj igri, građani BiH su izgleda samo piuni, a Elmedin Konaković, vođa koji je trebao biti na strani pravde, postaje sve jasniji kao ključni igrač u etnonacionalnoj drami koja prijeti da uništi sve napore ka suživotu i razumijevanju. Njegova politika je zasigurno poraz za sve one koji se bore protiv etničkog aparthejda, a njegovo vrijeme će doći, kada će građani konačno shvatiti da je istinska borba za Bosnu i Hercegovinu daleko od Konakovićevih prevara i manipulacija.
