Marin Vukoja, sudija Ustavnog suda BiH, svojim prisustvom na koncertu Marka Perkovića Thompsona u Širokom Brijegu dokazao je ono što smo svi već znali – pravda u Bosni i Hercegovini je u rukama onih koji očigledno ne prepoznaju, ili možda samo ignoriraju, temeljne vrijednosti koje bi trebale definirati pravnu državu.
I dok se naša zemlja, prepunjena nepravdom i političkim tenzijama, bori za pravdu, sudija Vukoja je odlučio postati dio masovne katarze koja veliča prošlost u kojoj su zločini, mržnja i ekstremizam bili standard. A sve to, nažalost, pod krinkom "nepristrasnosti" i "prava".
Kako je postao zaštitnik ustaške ideologije?
Da ne bi bilo zabune, ne govorimo ovdje o običnom građaninu. Govorimo o čovjeku koji ima odgovornost da osigurava ustavne temelje ove zemlje, koji bi trebao biti uzor nepristrasnosti i neovisnosti, ali koji je svojim ponašanjem pokazao da su pravda i zakon samo pojmovi koje koristi u funkciji svojih osobnih interesa. Sudija Vukoja nije samo prisustvovao koncertu – on je postao simbol nečega daleko opasnijeg. Na ovom koncertu, pored Markova pjevanja koje je zadivilo ušima svojih slušatelja, postojali su simboli, parole i pozdravi koji su s ponosom potvrdili svoj ustaški identitet. Onda, u tom savršenom kaleidoskopu revizionizma, tu je Vukoja – sudija najvišeg suda u zemlji, na licu mjesta, prihvatajući tu simboliku i ne reagirajući na nimalo slučajnu provokaciju.
Zašto je Vukoja, sudija koji bi trebao biti neutralan i nepristrasan, izabrao biti u društvu onih koji slave režim Nezavisne Države Hrvatske (NDH)? Da li je zaista moguće da neko ko se zakleo da će štititi Ustav i zakon, pristane na to da bude fotografiran u društvu onih koji s ponosom pozdravljaju simbole i ideologiju koja je odgovorna za genocid i etničko čišćenje?
Sramotna ignorancija prema vlastitoj funkciji
Ono što je još gore od samog prisustvovanja ovom koncertu je Vukojevo potpuno ignorisanje ozbiljnosti situacije. Ovaj "slučaj" nije nešto što se može preći bez riječi. Jer ovo nije samo običan izlet na koncert. Ovo je izjava o tome šta Vukoja misli o svojoj funkciji i što je u njegovoj svijesti prihvatljivo za jednog sudiju Ustavnog suda. Je li njegov nastup na ovom koncertu politički? Jasno da jest. Ali mnogo gore – to je ozbiljan napad na pravdu. To je udarac u integritet institucije koju bi trebao štititi.
Kako da povjerujemo da je Vukoja u stanju donositi nepristrasne presude, kada je već pokazao svoju sklonost ka političkom ekstremizmu i povoljnim društvima? Kako možemo vjerovati u pravdu koju on donosi, kada on svojim ponašanjem šalje jasnu poruku da je politički angažman na strani revizionizma i nacionalizma potpuno prihvatljiv, pa čak i poželjan, za nekog tko se kune u nepristrasnost?
Kroz ekstremizam do funkcije – pravda koja se prodaje
Naravno, ovo nije samo o Vukoji. Ovo je pitanje koje se proteže do samog srži pravosudnog sistema u BiH. Ako sudija Ustavnog suda, najviši sud u zemlji, može ignorirati etičke norme i pojaviti se u društvu ekstremista, šta to znači za ostatak pravosudnog aparata? Je li BiH pravna država? S obzirom na takve ljude koji sjede na visokim pozicijama, teško je ne posumnjati. Ovdje imamo još jedan primjer političke podložnosti, gdje sudije i političari, umjesto da služe interesima svih građana, koriste svoju poziciju za širenje i legitimaciju radikalnih stavova koji su u potpunoj suprotnosti sa osnovnim vrijednostima ove države.
Ovdje se ne radi samo o prisustvovanju jednom koncertu. Ovdje se radi o širem trendu političke manipulacije i korupcije unutar pravosudnog sistema. Ako Vukoja može slobodno slušati i podržavati ono što se otvoreno povezuje s fašizmom i ustaštvom, zašto bi onda iko vjerovao da je sposoban donijeti pravične i nepristrasne presude? Zašto bi neko vjerovao da će zaštititi prava svih građana, kad je već jasno da se priklanja onima koji slave najmrskije dijelove povijesti?
Zahtjev za odgovornost – Čas je da Ustavni sud BiH pokaže da pravda nije tržište
Vukoja, i svi oni koji brane ovakve postupke, moraju shvatiti da je pravda najvažniji temelj svakog društva. I dok on možda misli da će njegov čin ostati nezamijećen, on je zapravo učinio mnogo više. Svojim prisustvom na ovom koncertu, ne samo da je narušio integritet institucije kojoj pripada, već je postavio presedan za buduće generacije sudija i pravnika, koji bi mogli vjerovati da je u redu biti podložan političkoj manipulaciji.
Nema opravdanja za ovakvo ponašanje. Ustavni sud BiH mora odmah reagirati. Ne samo u pogledu Vukoje, već i cijelog pravosudnog sistema koji očito ima ozbiljne propuste u nadzoru i etici. Pravda nije nešto što se može prodavati i ignorirati. Pravda se ne može mjeriti političkom prilikom. I vrijeme je da se u BiH konačno uspostavi jasna granica – granica između onih koji slušaju ekstremizam i onih koji ga osuđuju.
