Ako ste ovih dana otvorili račun za struju, pa ga morali ponovo zatvoriti, protrljati oči i otvoriti još jednom – niste jedini. Niste ni ludi.
Niste ni razmaženi potrošač koji "ne zna štedjeti". Ne, vi ste samo običan građanin Bosne i Hercegovine – a to je, po svemu sudeći, najskuplja titula koju možete imati u ovom dijelu Evrope.
Jer dok vi pitate kako ćete platiti račun, vlast vam – bez treptaja – odgovara: „Pa, nemoj uključivati klimu, bolan!“ A ako vam je prevruće – uzmite račun, mašite s njim, ima isti učinak kao ventilator. Tako, barem, kaže premijer Federacije BiH, Nermin Nikšić. Čovjek s toliko topline u retorici, da vam ni klima više ne treba.
Zelena, plava i crvena – nove boje gladi
Elektroprivreda BiH odlučila je biti modno osviještena – pa je svojim korisnicima ponudila tarife u bojama: zelenu, plavu i crvenu. Samo im fali da to spoje sa horoskopskim znakovima, pa da imamo i „Skorpion tarifu“ – za one koji žare, pale i poskakuju od bijesa kad vide cijene.
Zelena je, kažu, za „prosječnu potrošnju“. Plava za „umerenu“, a crvena – pa valjda za one koji pale elektrane kad uključuju fen. Samo što u praksi svi dobiju crveno, i to ne na računu, nego u očima. Jer ni ta skupa šarena šema ne može sakriti činjenicu: račun je papreniji, a istina gorka.
I ne, nije to „blago poskupljenje“. To je blago rečeno – pljačka pod svjetlima javnog preduzeća. A ironija je, naravno, u tome što plaćate više za nešto što je većinom iz domaće proizvodnje. Ništa uvoza, a cijena kao da vam struju u termosici donosi Elon Musk lično.
Inflacija nije uvezena – to je domaći brend
Zaboravite italijanske torbe, zaboravite švicarske satove – Bosna i Hercegovina izvozi samo jedno: izgovore. A inflaciju? E, nju ne uvozimo više – sada je sami pravimo, s ponosom, uz pomoć domaće politike i njenih fiskalno-političkih čarobnjaka.
Kad god ih pitate gdje ide novac, odgovori su spektakularni. Neki od njih bi mogli i u Hollywood. Kažu: „To je zbog ulaganja, modernizacije, zelenih tranzicija.“ A vi se pitate gdje je ta tranzicija kad vam i sijalica iz 1998. treperi kao signalna lampica u podmornici. Modernizacija? Možda. Ali samo u cijenama – račun od struje je već zakoračio u 2037. godinu.
Nikšićeva logika: Ako si siromašan, prestani biti siromašan
U državi gdje su penzioneri već odavno gladni, sada su im uzeli i pravo da budu rashlađeni. U državi gdje četveročlana porodica, da bi normalno živjela, treba minimalno 3.500 KM mjesečno – plata od 700 KM je i dalje „sasvim pristojna“. Samo ne preciziraju: pristojna za šta? Za osnovne potrebe? Možda... ako su vam „osnovne potrebe“ da ne jedete, ne putujete i ne dišete prebrzo, da ne trošite kisik.
A ako mislite da vam treba više, imate dvije opcije:
Da budete direktor bilo čega što ima "javna" u imenu.
Da postanete političar. Ili još bolje – ministar bez resora. To je najbolji posao: ne radiš ništa, a trošiš sve. Bonus: ne moraš plaćati struju – tvoj kabinet je ionako budžetski rashlađen.
S kim si – takav ti je i račun
Naravno, vladajuće elite vam poručuju: „Ne paničite!“. Pa zašto bi oni paničili? Dok narod broji feninge, oni broje mandate, kilometre crvenih tepiha i noćenja po Briselu. A kad dođu kući, čekaju ih klimatizovani stanovi, subvencionisane režije i službeni automobili – koji, gle čuda, voze i na struju. Ali na tuđu.
Na kraju balade...
Građani Bosne i Hercegovine više ne znaju da li da se smiju ili plaču. Kad plate račun, nemaju više ni za jedno. Ostaje im samo da zgužvaju taj papir, naprave frizbi i bace ga iz očaja – možda pogodi neku od direktorskih glava u upravnim odborima. I dok ih ne pogodi, dok ne shvate da narod više ne može ni disati, a kamoli trošiti – ostat ćemo u crvenoj. Tarifi. Zoni. Sudbini.
A vi, ako vam je toplo – ne kukajte. Uzmite račun, mašite s njim, i zahvalite se što niste još dobili i tarifu za zrak. Jer po ovoj logici – stiže uskoro.
