Prva faza prekida vatre u Gazi, obilježena oslobađanjem izraelskih talaca i palestinskih zatvorenika, privodi se kraju, a svijet sada pažljivo prati šta će donijeti druga faza sporazuma.
U fokusu su uspostava nove administracije, razoružanje Hamasa i međunarodne sigurnosne snage, no ključna pitanja o budućem statusu Gaze i stabilnosti regiona ostaju otvorena.
Prema planu koji je u utorak predstavio američki predsjednik Donald Trump, Gazom bi privremeno upravljala tehnička palestinska komisija, sastavljena od kvalifikovanih stručnjaka i međunarodnih savjetnika, pod nadzorom tranzicijskog Odbora za mir. Među potencijalnim članovima ovog tijela spominju se i bivši politički lideri, poput Tonyja Blaira. Komisija bi trebala koordinirati javne službe, infrastrukturnu obnovu i finansije, dok Palestinska uprava ne bude spremna preuzeti potpunu kontrolu.
Međutim, nejasno je da li je krajnji cilj integracija Gaze u buduću palestinsku državu, stvaranje autonomnog entiteta ili uspostava dugoročne izraelske kontrole. Analitičari upozoravaju da bi sukobi interesa između Hamasa, Izraela i međunarodnih aktera mogli odložiti svaku stabilnu tranziciju. Ryan Bohl, stručnjak za Bliski istok, ističe da dok Hamas insistira na očuvanju palestinske autonomije, izraelski politički lideri razmatraju scenarije koji bi omogućili dugoročnu kontrolu nad Pojasom Gaze.
Ključno pitanje ostaje i razoružanje Hamasa. Plan predviđa uništavanje svih vojnih kapaciteta, uključujući tunele i pogone za proizvodnju oružja. Ipak, spremnost Hamasa da u potpunosti preda oružje i dalje je nejasna. Katarski premijer Mohammed bin Abdulrahman Al Thani upozorio je da postoje ozbiljna neslaganja unutar Hamasa u vezi s ovim procesom. Bohl dodaje da Hamas može pristati na simboličko odlaganje oružja, ali bi istovremeno mogao zadržati pravo na obnovu naoružanja.
Privremene međunarodne sigurnosne snage (ISF) predviđene sporazumom trebale bi djelovati kao faktor stabilnosti. Ipak, detalji njihovog mandata i sastava ostaju nepoznati, a ulogu UN-a analitičari smatraju malo vjerovatnom zbog izraelskog i američkog protivljenja. Analitičari napominju da se radi o modelu koji podsjeća na ranije multinacionalne misije, poput onih u Libanu 1970-ih, čiji je cilj bio stabilizacija kriznih područja kroz kombinaciju regionalne i međunarodne kontrole.
Na strani Izraela, trenutni prekid vatre i međunarodni pritisak smanjuju vjerojatnost obnove velike kopnene ofanzive. Analitičari ističu da bi Izrael mogao nastaviti s ciljanim zračnim udarima, dok bi naredna godina mogla donijeti manju eskalaciju nasilja i političke koristi za buduće izbore.
Poseban izazov ostaje omogućavanje ulaska humanitarne pomoći i ponovnog otvaranja prelaza Rafah. Iako su kamioni iz Egipta već počeli ulaziti u tampon zonu, efektivna i kontinuirana isporuka ovisi o međunarodnom pritisku i koordinaciji svih aktera.
Trumpova inicijativa okuplja podršku regionalnih lidera, od Turske do zemalja Zaliva i Egipta, što može osigurati privremenu stabilnost, ali analitičari upozoravaju da dugoročni uspjeh zahtijeva jasne mehanizme implementacije, transparentnu raspodjelu moći i trajnu saradnju međunarodne zajednice.
U konačnici, tranzicija Gaze ostaje politički i sigurnosni izazov: iako prekid vatre pruža kratkoročno smirivanje sukoba, dugoročna budućnost regiona zavisiće od sposobnosti međunarodnih aktera da uspostave funkcionalnu, legitimnu i održivu administraciju, dok se istovremeno balansira između izraelskih, palestinskih i globalnih interesa.
