Zaboravnost je jedna od naših najvećih mana, a njen uticaj na društvo postaje sve očigledniji. U vremenu kada smo preplavljeni informacijama, vijestima i dezinformacijama, teško je prisjetiti se da je između 2017. i 2022. godine u Bosnu i Hercegovinu pristiglo 80 miliona američkih dolara za nevladine organizacije i medije.
Ova cifra značajno je oblikovala društvene okolnosti u kojima danas živimo, ali zbog konstantnog meteža informacija često nismo svjesni njenog utjecaja. A oni koji su te milione uputili upravo na to i računaju – da se zaboravi i da se manipuliše. U suštini, novac je bio namijenjen za naš kolektivni „mozak“, u svrhu promocije demokratskih vrijednosti, ali pod krinkom te istine krije se mnogo dublja strategija.
Prema izvještaju Fonda za borbu protiv ruskog uticaja, koji je objavio Ured generalnog inspektorata State Departmenta, nevladine organizacije i mediji u Bosni i Hercegovini su dobili tih 80 miliona KM. Ali, ni izvještaj ni ta cifra nisu bile nužne da bi shvatili kako naš javni prostor nije oblikovan istinom, nego strategijama propagande sa strane.
Tih pet godina bila su ključna za formiranje narativa koji su nas doveli do trenutne situacije. Mediji, dobro plaćeni i podržani od strane nevladinih organizacija, oblikovali su stvarnost koja nas je prikazivala kao društvo na rubu propasti. Bosna i Hercegovina je u to vreme bila prikazana kao zapuštena evropska Afrika, a svaki potez vlasti bio je podvrgnut detaljnoj analizi, kritikama i spinovima.
Svaka pomoć koju su stizale iz inostranstva predstavljena je kao dar, dok je svaka unutrašnja neuspješna politika stavljana u kontekst nacionalne sramote. Na naslovnicama su dominirali plaćeni novinari i aktivisti, koji su nas uvjeravali da je naše društvo došlo na ivicu propasti zbog loših vlasti. Iako su govorili o našoj budućnosti kao o raju, u isto vrijeme nas su opisivali kao roblje pod šejtanskom vladavinom.
Bilo je to vrijeme kada je sve, pa i Vlada Federacije BiH pod vodstvom Fadila Novalića, bilo podloženo kritikama. Donacije i strane pomoći postale su sinonim za nesposobnost vlasti. Iako bi sada bilo lako govoriti „vidjeli smo to izdaleka“, možemo sa sigurnošću reći da su ti mediji i nevladine organizacije oblikovali društveni ambijent koji nas je doveo do trenutne političke situacije.
Priča o lošim respiratorima, koji su se pretvorili u simbol nesposobnosti, bila je samo početak. U isto vrijeme, međunarodna intervencija postala je prekretnica u procesu rušenja vlasti, kada je Christian Schmidt preuzeo ulogu vladara i počeo donositi zakone i mijenjati izborna pravila prema vanjskim interesima.
Fadil Novalić je pao, uzvikivali su mediji koji su još uvijek primali američke dolare. Civilni aktivisti su se divili vlastitoj moći, vjerujući da su srušili vlast, dok su strani investitori trljali ruke. U Varešu je ubrzo postalo jasno da dolari stižu, ali u suprotnom smjeru. Aeroporti i druge strateške lokacije postale su plijen za strane korporacije, dok je domaća politika bila izmanipulisana u korist globalnih interesa.
Dok je premijer, zvanično poznat kao „Njiva“, lutao između nemoći i nigdje, cijena njegovog političkog djelovanja bila je visoka. Milijarde budžetskih sredstava bile su potrošene, dok su političari izvan BiH smatrali da su obezbijedili pravo za kontrolu naše privrede i prirodnih resursa.
Nikšić, s druge strane, pokazao je svoju nesposobnost na tragedijama koje su pogodile Jablanicu, Konjic, Kiseljak i druge gradove, a pitanje odgovornosti ostalo je nepostavljeno.
Danas, međutim, vrijeme je promijenjeno. Nema više Fadila Novalića, ni tolikog novca iz stranih fondova koji se upumpava u nezavisne medije i civile. Sada, kada je na vlasti Nikšić, teško je zamisliti da bi privreda bila uopšte u opasnosti zbog njegove nesposobnosti. Ipak, oni koji su kritikovali takvu vlast sada bivaju nazvani radikalima ili botovima.
Treba ostaviti zapisano da bi bez podrške međunarodnih donacija i pomoci, situacija u našoj privredi bila još gora, a Željeznice Federacije još uvijek bi čekale da dođu novi vozovi. Dok se ekonomska slika Političkog Sarajeva prepliće sa stvarima koje se ne mogu zaboraviti, posljedice djelovanja stranih „megafona“ u našim medijima bit će teško popravljene.