U najnovijem razvoju događaja, nedavno je američki ambasador Michael Murphy iznio je skandaloznu tvrdnju da su i vlast i opozicija podjednako odgovorni za zastoj na putu Bosne i Hercegovine ka NATO-u.
Ova izjava je ne samo licemjerna, već i pokušaj da se odgovornost za neuspjehe vlasti prebaci na sve strane osim na one koje su zaista krive – na Murphyja i njegovog političkog mentora Christiana Schmidta.
Kada ambasador Murphy izjavljuje da opozicija nema nikakvu moć da donosi obavezujuće odluke, nije teško uvidjeti da je riječ o neosnovanom pokušaju skretanja pažnje. Jasno je da je Murphy, zajedno sa Schmidtom, stvorio političku klimu u kojoj opozicija zapravo nema nikakvu stvarnu moć, dok je vlast koju su oni nametnuli i koja je izrasla iz njihovih manipulacija nesposobna da pokrene zemlju naprijed.
Michael Murphy je "tvorac" ove vlasti. On je bio ključni faktor u njenom oblikovanju i funkcionisanju, koristeći Christiana Schmidta kako bi oblikovao politički pejzaž Bosne i Hercegovine prema svojim željama. Ova vlast, koja je proizašla iz tog utjecaja, ne samo da nije ispunila obećanja o ulasku u NATO, već se činilo kao da nijedna od njenih politika nije ni usmjerena ka tom cilju.
Licemjerje Američke Ambasade: Mehmed Alagić je heroj, a ne zločinac!
Što je još gore, Murphy i Schmidt su nam nametnuli vlast koja je ne samo nesposobna, već i duboko korumpirana. Ova vlast se ne ustručava da se zadužuje na uštrb naroda, gomilajući dugove koji će opteretiti generacije koje dolaze. Umjesto da koristi resurse za razvoj i napredak, oni ih troše za vlastite interese i očuvanje vlasti, dok su stvarni problemi i potrebe građana ostali zapostavljeni.
Murphyjeva izjava da su svi odgovorni za zastoj na NATO putu ima za cilj da prikrije njegovu i Schmidtovu odgovornost za stvaranje takve situacije. Njih dvojica su kreirali politički okvir u kojem se vlast koju su postavili bori sa svojim vlastitim nesposobnostima, dok su oni u isto vrijeme ostali "neprikosnoveni" u svojoj ulozi manipulatora iza kulisa.
Kao što je jasno, NATO nije bio ni na radaru ove vlasti jer je njihovo upravljanje bilo usmjereno na očuvanje statusa quo i održavanje vlastitih interesa, dok su prave ambicije i potrebe države ostale zanemarene. Murphy i Schmidt su dali svoj doprinos ne samo političkom haosu, već i stagnaciji i neuspelim reformama koje su nastavile da koče napredak BiH.
Dok se Murphy pokušava osloboditi odgovornosti, istina je da je upravo njegova uloga u oblikovanju trenutne vlasti i dalje ključna. Nametnuti sistem vlasti koji je on pomogao da se formira ne samo da ne ispunjava očekivanja u pogledu NATO integracija, već je također očigledno nesposoban da odgovori na stvarne izazove s kojima se Bosna i Hercegovina suočava. Ova vlast se sve više zadužuje, a sve na uštrb naroda, dok se građani suočavaju s posljedicama takvih odluka.
Dakle, kada Michael Murphy govori o odgovornosti za zastoj u NATO integraciji, to je samo pokušaj da skrene pažnju sa svoje vlastite odgovornosti. Umjesto da se suoči sa stvarnošću da je njegova politika i utjecaj ključan za trenutni status quo, on koristi lažnu retoriku kako bi prikrio vlastiti neuspeh. Bosna i Hercegovina i dalje pati zbog političkih manipulacija i nesposobnosti, koje su direktna posljedica Murphyjevog i Schmidtovog političkog inženjeringa.
Ovo je jasan podsjetnik da su stvarni krivci za stagnaciju na putu ka NATO-u oni koji su svoju moć koristili za stvaranje ovakve situacije, a ne oni koji su sada suočeni sa posljedicama njihovih odluka. Bosna i Hercegovina zaslužuje bolje od igre koju igraju Murphy i Schmidt – vlast koju su nametnuli bošnjačkom narodu i koja je sada sama sebi postala najveća prepreka.
