Na današnjoj sjednici Vijeća ministara Bosne i Hercegovine ponovo će se raspravljati o prijedlogu za nabavku i izgradnju objekata za regionalne centre i Centralni ured Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH.
Iza ove naizgled tehničke tačke dnevnog reda krije se saga o političkom ucjenjivanju, nepotizmu i sumnjivim finansijskim potezima koji direktno povezuju Milorada Dodika i njegovog kuma Mileta Radišića.
100 miliona KM za kumovsku "sponu"
Godinama unazad, država bezuspješno pokušava pronaći rješenje za smještaj centralnog ureda UIO u Banjoj Luci. Iako postoji više opcija, jedini objekat koji ispunjava "specifične" kriterije Uprave jeste zgrada u vlasništvu firme "Grand Trade", čiji je vlasnik Mile Radišić. Za ovu zgradu, država je već osigurala 70 miliona KM, ali Radišić insistira na cijeni od 98 miliona KM.
Dok se vlasti "cjenkaju" oko preostalih 28 miliona, radi se o klasičnom političkom monopolu, jer bez tog novca, prema Dodikovim riječima, neće biti podrške za druge državne projekte. Ispod radara prolazi činjenica da je upravo ovaj objekat jedini koji zadovoljava "uvjete" UIO-a, što nameće pitanje da li su kriteriji krojeni po mjeri kumovske firme?
Milorad Dodik ne krije svoje namjere da politički kapitalizira ovu situaciju. Na brojnim sastancima državne koalicije (SNSD, HDZ, SDP, NiP i NS), Dodik je insistirao na dodatnih 28 miliona KM za Radišićevu zgradu, istovremeno uslovljavajući podršku projektima poput nabavke helikoptera za Oružane snage BiH.
Kupovina zgrade za UIOBiH sve izvjesnija - 70 miliona Dodikovom kumu?
Da apsurd bude veći, država je u višegodišnjem procesu nabavke četiri helikoptera, za koje BiH treba izdvojiti samo 4,3 miliona KM, dok preostali iznos od 38,5 miliona dolara osiguravaju Sjedinjene Američke Države kroz programe pomoći. Dodikov pritisak na koalicione partnere jasno pokazuje da je njemu prioritet kumovska nekretnina, a ne sigurnost i modernizacija oružanih snaga.
Plan rasta i Dodikove finansijske igre
Uz ovu trakavicu, državna koalicija balansira na ivici dogovora o ključnim reformama, uključujući Plan rasta i izmjene u Ustavnom sudu BiH. Međutim, upravo Dodikovo insistiranje na finansijskim ustupcima, poput "oslobađanja" 345 miliona KM od akciza, dodatno komplikuje situaciju. Da bi se ovaj iznos aktivirao, potrebno je odobrenje Upravnog odbora Fiskalnog vijeća, što je još jedna poluga Dodikovog političkog pritiska.
Država kao talac ličnih interesa Ova situacija otkriva suštinsku nemoć institucija Bosne i Hercegovine da se odupru političkom diktatu i interesima pojedinaca. Umjesto da se vodi borba za efikasnost i transparentnost, Vijeće ministara raspravlja o načinima kako udovoljiti zahtjevima političkih moćnika.
Ostaje pitanje: Koliko će još građani Bosne i Hercegovine plaćati cijenu političkog nepotizma i korupcije? Da li će Vijeće ministara danas, pod Dodikovim pritiskom, odobriti novac za zgradu koja simbolizira sve što je pogrešno u sistemu ove države?
Jedno je sigurno – kumovi znaju kako sklopiti posao, a država ostaje taoc njihovih dogovora.
