Milijarde maraka i eura klize kroz prste građana ove zemlje, ali oni koji su odgovorni za njihovo nestajanje slobodno hodaju ulicama, uživaju u luksuzu i grade imovinu koju običan čovjek može samo sanjati.
Od skandala poput “Viaducta”, gdje su građani Republike Srpske ostali bez 110,7 miliona maraka, do međunarodnih arbitraža koje prijete sa više od milijardu eura gubitaka, sistem pokazuje jednu goruću istinu: ovdje pravda ne postoji, a pljačka je pravilo.
Najnoviji primjer dolazi iz Rudnika i termoelektrane Ugljevik. Neisplaćene zatezne kamate za neisporučenu struju prijete da uruše budžet – tužba “Elektrogospodarstva Slovenije” pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicionih sporova u Vašingtonu teška je 695 miliona eura, odnosno oko 1,3 milijarde maraka. Dok građani žive u strahu od povećanja cijena i ekonomskog kolapsa, nadležni organi promatraju, ne preduzimajući ništa.
Niko ne odgovara, niko ne gubi položaj, niko ne snosi posljedice.
Ali ovo je samo vrh ledenog brijega. Od propalih banaka, preko privatizacija i koncesija, do nekadašnjih privrednih giganata koji su završili pod katancem – sve svjedoči o jednom: milijarde nestaju, a odgovorni ostaju nedodirljivi. Pravna država u ovoj zemlji je mrtvo slovo na papiru. Nema istraga, nema krivičnih prijava, nema pravde. Sve što postoji jeste scenografija institucija, koje rade samo kada imaju dozvolu – i uvijek u korist privilegovanih.
Institucije ove zemlje nisu funkcionalne. One su fasada, lažna predstava koja skriva sistemsku pljačku. Najviši zvaničnici znaju ko, kada i kako pljačka, ali njihovo znanje nikada ne vodi ka sankcijama. Sistem je namješten da štiti moćne, a kažnjava nemoćne.
Elita uživa u bogatstvu dok obični građani gledaju kako im nestaje životni standard, kako cijene rastu, kako osnovne potrebe postaju luksuz. Vila na Crnogorskom primorju, stan u Beču ili Ljubljani, luksuzni apartman – to su samo simboli moći koja je iznad zakona. Dok pljačka teče nesmetano, zakon je mrtav. Policija i tužilaštva nisu nesposobni – oni rade samo kada im se dopusti. Sve ostalo je predstava za mase.
Arbitraže, koncesije, javni novac – sve je u tajnosti, bez transparentnosti, bez kontrole, bez odgovornosti. Javni organi, koji bi trebali štititi narod i državu, pretvoreni su u štit za bogate i moćne. Građani gledaju kako se milijarde rasipaju, dok oni na vrhu grade imperije, uživajući u plodovima tuđe nesreće.
Ovo nije država u pravom smislu riječi. Ovo je aparat koji legalizuje pljačku i zatvara oči pred uništavanjem vlastitog naroda. Dok milijarde klize kroz prste, obični građani postaju žrtve – ne krivci. Pravna država, gdje pojedinci odgovaraju za milionske ili milijardne gubitke, ovdje je mit koji svakodnevno nestaje.
Pljačka nije ograničena samo na finansijski nivo – ona je ukorijenjena u samim temelјima sistema. Republika Srpska i Bosna i Hercegovina počivaju ne na institucijama, već na volji jednog čovjeka ili grupe ljudi. Dok oni uživaju u plodovima tuđe nesreće, pravda i poštenje ostaju mrtvo slovo na papiru.
Rezultat svega je vidljiv i strašan: građani odlaze, povjerenje u državu nestaje, a budućnost zemlje se topi. Sistem je zarobljen. Korupcija je institucionalizovana. Država je pretvorena u fasadu za privatno bogaćenje. Milijarde su u igri, a lopovi ostaju nedodirljivi.
I dok sve ovo traje, nijedna lekcija nije naučena. Svaki novi “Viaduct” je samo pitanje vremena. Milijarde klize, institucije šute, a narod plaća cijenu. Dok ovo ne promijenimo, svaka nova generacija građana ostaje zarobljena između nepravde, siromaštva i nesposobnog sistema, dok mala elita uživa u plodovima tuđe nesreće i nesmetano gradi imperije na ruševinama države.
