Plaćanjem poreza na dodanu vrijednost (PDV) na svakodnevne proizvode i usluge, građani Bosne i Hercegovine redovno osiguravaju rastuće prihode Upravi za indirektno oporezivanje (UIO).
Ova sredstva se potom u najvećoj mjeri slijevaju u entitetske budžete, odakle ih vlasti usmjeravaju prema svojim prioritetima, često zanemarujući ekonomske izazove i poteškoće s kojima se suočava običan čovjek.
Dramatičan rast prihoda bez olakšica za građane
U prvih deset mjeseci ove godine, zahvaljujući rastu cijena i poskupljenjima, ukupni prihodi UIOBiH premašili su 9,5 milijardi konvertibilnih maraka, što predstavlja rast od 744 miliona KM u poređenju s istim periodom prošle godine. Samo tokom oktobra, UIO je zabilježio rekordne prihode od preko milijardu KM, a kada se ove cifre uporede s prihodima iz 2020. godine za isti period, koji su iznosili 5,97 milijardi KM, jasno je da su prihodi od indirektnih poreza u protekle četiri godine narasli za nevjerovatnih 3,5 milijardi KM. Ipak, uprkos ovako velikom prilivu sredstava, svakodnevni život većine građana postaje sve izazovniji i skuplji.
Rast prihoda od indirektnih poreza, uz stalan rast troškova života, jasno pokazuje sve veći teret koji građani nose, jer su poskupljenja postala stalna komponenta njihove svakodnevice. Dok entitetske vlade bilježe rekordan rast budžeta, mnogi građani, posebno penzioneri i najugroženije kategorije, sve teže sastavljaju kraj s krajem. Vlade entiteta i dalje najviše usmjeravaju prikupljena sredstva na povećanje plaća za budžetske korisnike, dok su drugi potrošači, bez pristupa tim sredstvima, ostavljeni bez konkretne pomoći i podrške. Penzioneri, posebno oni s minimalnim penzijama, već su na ivici egzistencije, suočeni s neprestanom borbom da zadovolje osnovne potrebe u atmosferi sve skupljeg života.
Zanemarena socijalna politika
Projekti kojima su se vlasti pokušale pozabaviti problemom rastućih cijena, poput zaključavanja cijena osnovnih proizvoda, pokazali su se nedovoljno efikasnim. Ove mjere nisu uspjele osigurati zaštitu najugroženijim slojevima društva, a socijalna osjetljivost sistema raspodjele sredstava iz budžeta i dalje ostaje upitna. Jedna od alternativa, koju stručnjaci predlažu, jeste uvođenje direktnih subvencija i pomoći za najugroženije kategorije, kako bi se direktno ublažile posljedice rastućih troškova. Takvi oblici pomoći, međutim, izostaju ili su nedovoljni, čime se dodatno produbljuje osjećaj socijalne nepravde među građanima.
Problem neoliberalne filozofije i strani pritisci
Ekonomska politika BiH već duže vrijeme slijedi neoliberalne principe koji su u velikoj mjeri umanjili ulogu države u pružanju socijalnih olakšica građanima. Lokalni političari, čak i kada su u mogućnosti da razmotre mjere koje bi olakšale život građanima, suočavaju se s otporom međunarodnih kreditora. Strani ekonomski partneri, uslovljavajući Bosni i Hercegovini davanje novih kredita, često zahtijevaju smanjenje socijalnih davanja, u skladu s neoliberalnom filozofijom koja zagovara minimalnu ulogu države u životima građana. Ovi zahtjevi direktno utiču na kapacitet domaćih institucija da pružaju potrebnu pomoć najugroženijim slojevima stanovništva, dodatno narušavajući socijalnu sigurnost onih koji su najviše pogođeni rastućim troškovima života.
Država – slabo utočište u vremenu ekonomske krize
Uprkos enormnom rastu prihoda od indirektnih poreza, evidentno je da državne institucije ne uspijevaju pravilno odgovoriti na potrebe svojih građana. Višak prikupljenih sredstava usmjerava se na administrativne i političke prioritete, dok običan građanin ostaje bez konkretne pomoći u suočavanju sa svakodnevnim ekonomskim pritiscima. Ako vlasti na svim nivoima hitno ne preispitaju postojeće ekonomske strategije i načine socijalne zaštite, društveni jaz i osjećaj nepravde među građanima će se samo produbljivati, a stvarni benefiti ovog fiskalnog buma za većinu stanovništva ostat će daleko od njihovih svakodnevnih života.
