Dva mjeseca nakon što je Trojka, bez obzira na dramatične tonove u medijima, objavila raskid koalicije s SNSD-om, svi se pitamo: Da li je iko primijetio promjene?
Naravno da nije. Jer sve je isto, samo su igrači u ovoj političkoj drami promijenili pozicije, a klasična 'istina' o BiH ostala je netaknuta – država je i dalje na aparatima, političari na svojim luksuznim pozicijama, a Dodik je, očekivano, prešao iz faze kritike sistema u fazu u kojoj sada sistem odlučuje da pređe u njegov džep.
Mirsad Duratović, potpredsjednik Narodne skupštine RS-a, još uvijek se nalazi u istoj fotelji. Niti je igra "velikih" političara izbrisala njegov politički trag, niti je bilo koga briga za njegovu sudbinu. Iako je Trojka, poput bijesnih vitezova, obznanila da raskida savezništvo sa SNSD-om, Duratović je jedini, izgleda, zaboravio da je to najavljeno i njemu. On sjedi, prima plaću, koristi istu kancelariju i šuti. Da bi bilo jasnije – njegov politički status je u istoj, besmislenu poziciji kakvu bi i najtvrđi politički analitičari teško izmišljali.
Ali Duratović nije jedini na kojeg su zaboravili „naši veliki demagozi“ koje su obećavali. Elmedin Konaković, glavni strateg NiP-a i, možemo reći, politički alpinista, također je „preživio“ vlastitu političku smrt. Iako je imao šansu da izvede politički obrat i smijeni ministra vanjskih poslova, opet nije uspio. No, nije to ništa novo – Konaković je postao simbol svega što ne funkcioniše u BiH. Iako se svijet diže na noge zbog svakodnevnih prijetnji Dodika, on ostaje pasivan posmatrač političkog cirkusa, vrsni akrobat koji izbjegava svaki konkretan potez, odlukom koja bi mogla i njega uzdrmati. Sjetimo se, ipak, onog famoznog trenutka kada je mogao postaviti ultimatum, smijeniti Konakovića, ali ništa od toga – samo ponuda za razmjenu političkih polja, trgovina iz džepa u džep. Umjesto toga, Konaković je zaigrao političku igru skrivača i sve gura pod tepih.
Kako je "Trojka" otvorila vrata Dodikovoj destabilizaciji: Efendić o urušavanju institucija i predaji Federacije Čoviću
Zašto? Jer ništa ne mora mijenjati. Jer, dok se svi međusobno optužuju za političke izdaje, izdašno podmazani politički aparati nastavljaju raditi za vlastite interese, a pravi gubitnici su građani. Jer, dok se političari međusobno optužuju za izdaju i neispunjena obećanja, miliona u budžetima entiteta RS-a raste kao kvasac. Naime, upravo su oni, koji su izglasali preusmjeravanje 66,6 miliona KM državnog novca na račune entiteta RS, odlučili da nisu dovoljno ambiciozni ni kada je riječ o podjeli plijena. U isto vrijeme, Trojka, umjesto da poduzme bilo kakvu akciju, i dalje pristaje na rušenje ustavnog poretka, pogotovo kad se radi o Dodiku. „Koji još bageri?“, sigurno bi se zapitao običan građanin, kad bi znao da je Dodik već obezbijedio sredstva da realizira svoj ultimatum prema Dejtonskom sporazumu.
A onda, naravno, dolazi trenutak u kojem je cijela politička scena BiH, zaboravila na to da su prošli mjeseci i mjeseci prijetnji i poziva na smjene. Nema smjena, nema promjena, samo nervozni politici koji se trude da se zadrže na vlasti, svi sređujući „svoje“ račune u privatnim firmama. I tako nam svima, svuda, u isto vrijeme padaju odgovornosti – dok su milijuni preusmjereni u entitetske račune, Trojka ima koristi od pogrešne pozicije i gleda u prazno. Bez bagera, gumica i podneblja samopomoći.
Dodik je, očigledno, samo nastavio svoj pohod ka potpunom ukidanju Dejtonskog mirovnog sporazuma. Mnogi su ga već optuživali za rušenje, ali, kao što i priliči dobrim vladarima, on samo prebacuje sredstva sa države na entitete, dok svi ostali, ni do koraka, nisu spremni poduzeti ništa. Jedina akcija koju imamo, od strane svih uključenih političkih aktera, je stajanje u istoj, naivnoj poziciji, dok srušeni temelji BH ustava ostaju nenaslonjeni na stvarnu budućnost.
Ali, to nije važno. Važno je to da će i dalje, bez obzira na uvrede, prijetnje i bljuvanja u javnosti, svaki političar ostati na svojoj poziciji. Jer u ovoj igri, politika je tek maska, dok je prava igra uvijek ista – lov na novac i moć.
