Prema najnovijim podacima Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (UIO BiH), čak 1.484 kompanije nalaze se na spisku dužnika poreza na dodatu vrijednost (PDV), a ukupan dug iznosi 351.599.750 KM. Ovaj spisak otkriva duboku krizu finansijske discipline u privredi, s obzirom na to da su među najvećim dužnicima i neka od najpoznatijih preduzeća u zemlji.
Na vrhu liste, s ogromnim dugom od 27.270.968 KM, nalazi se sarajevska kompanija KJKP "GRAS", koja je već dugo u središtu rasprava o neuspjesima u reformi javnog prevoza u glavnom gradu. Unatoč povećanju broja novih vozila u gradskom prevozu, sistem kao cjelina još uvijek ne funkcionira kako bi trebao, a dugovi ove kompanije predstavljaju veliki teret za gradske i državne institucije. Slijedi "Sarajevska pivara" s dugom od 22.341.084 KM, što ukazuje na ozbiljne finansijske probleme u jednoj od najstarijih proizvodnih kompanija u zemlji.
Na trećem mjestu je Rudnik uglja Kreka iz Tuzle, s dugom od 18.916.484 KM. Ovaj rudnik, iako ključan za energetsku sigurnost BiH, također se suočava s finansijskim teškoćama koje se gomilaju godinama. Četvrta na listi je kompanija "Bosmal" iz Sarajeva, koja duguje 13.489.687 KM, dok je na petom mjestu "Monter & Co" iz Bijeljine s dugom od 7.651.810 KM.
Brčanska firma "Hisar Trade" drži šestu poziciju s dugom nešto većim od sedam miliona KM, dok Javni servis RTV BiH, kao sedmi na listi, duguje 6.813.674 KM, što je dodatni teret za ionako oslabljen medijski sektor zemlje. Na osmom mjestu se nalazi "Extrablatt" iz Gradačca, koji duguje 5.633.840 KM, dok je deveta "Fly Bosnia", aviokompanija koja je trebala postati zvanični prevoznik BiH, ali je njen dug premašio tri miliona KM.
Deseto mjesto zauzima kompanija "Gulf Real Estate", poznata po izgradnji "Prvog arapskog grada u BiH", s dugom od 2.756.126 KM. Ovaj projekat, koji je svojevremeno izazvao pažnju javnosti, sada se suočava s ozbiljnim finansijskim problemima.
Uprava za indirektno oporezivanje BiH navodi da je prinudna naplata indirektnih poreza u nadležnosti njihovih regionalnih centara, koji preduzimaju niz mjera kako bi osigurali naplatu dugovanja. Ove mjere uključuju zapljenu imovine dužnika, gotovinskih sredstava na računima otvorenim kod banaka, te pljenidbu dužnikovih nenaplaćenih potraživanja i prava. Također, ukoliko ove mjere ne dovedu do željenih rezultata, UIO ima ovlasti da proširi postupak na odgovorna lica i osnivače kompanija, kako bi se osigurala solidarna odgovornost za dugove preduzeća.
Iako su prinudne mjere definisane zakonskim okvirima, u praksi postoji niz problema s njihovom provedbom, što omogućava da se dugovi akumuliraju bez efikasnog rješenja. U mnogim slučajevima, kompanije koje su od vitalnog značaja za privredu i javni sektor ostaju zaštićene, iako bi po zakonu trebale biti odgovorne za svoje obaveze.
Uz sve to, pitanje neplaćanja poreza postaje i širi društveni problem, jer se time direktno ugrožava rad javnih preduzeća i smanjuju resursi koji bi trebali biti korišteni za javne usluge. Kada ključne kompanije ne izmiruju svoje obaveze, to ima domino efekat na cijeli ekonomski sistem, jer se sredstva koja bi trebala biti uložena u poboljšanje usluga, infrastrukture ili socijalnih programa, zapravo usmjeravaju ka pokrivanju gubitaka nastalih zbog neplaćenih poreza.
Dok se određene kompanije bore da održe likvidnost i isplate obaveze prema državi, činjenica da veliki dio privatnog i javnog sektora nastavlja poslovati uz konstantno gomilanje dugova signalizira duboke strukturne probleme u finansijskom nadzoru i provedbi zakona u BiH.
