Šezdeset druga Minhenska bezbjednosna konferencija završena je u nedjelju, 15. februara, u Minhenu, donoseći jasne poruke o potrebi jačanja europske odgovornosti za bezbjednost, različitim vizijama Zapada i pozivima na konkretan plan djelovanja Europske unije.
Predsjedavajući Minhenske sigurnosne konferencije, Wolfgang Ischinger, pozvao je europske lidere da pređu sa retorike na stvarne akcije u oblasti odbrane, ističući potrebu za jasnijim planovima za jačanje sigurnosne arhitekture kontinenta usred rastuće globalne neizvjesnosti.
U završnim riječima na trodnevnom skupu, Ischinger je rekao da “Europljani pojačavaju odbranu” i da su zemlje spremne da preuzmu veći dio sigurnosnog tereta. Međutim, naglasio je da govori nisu dovoljni i dodao: “Ono što nam sada treba je plan i akcija”, pozivajući članice EU da povećaju proizvodnju odbrane i razjasne kako će ojačati mehanizme kolektivne sigurnosti.
Tokom konferencije uočene su duboke podjele oko stanja međunarodnog poretka, uz sumnje u to da li zapadne zemlje i dalje dijele iste vrijednosti i igraju po istim pravilima. Ischinger je podsjetio na raniji Minhenski izvještaj o sigurnosti, koji konstatuje da je međunarodni sistem uništen. “Neki lideri tvrde da je sistem možda već nepopravljiv, dok drugi pozivaju na obnovu i restauraciju. To pokazuje spektar stavova o tome gdje se nalazimo – u popravljanju, obnavljanju ili prihvatanju činjenice da ćemo vjerovatno morati nešto obnoviti praktično od nule”, rekao je.
Posebnu pažnju posvetio je situaciji u Ukrajini, pozivajući na obezbjeđivanje više oružja, posebno sistema protivzračne odbrane, te koordinaciju strožih sankcija Rusiji. “Pitanje kako će se ovaj rat završiti zapravo je egzistencijalno pitanje za Europu. To će na više načina odrediti budućnost ovog kontinenta”, istakao je.
Na kraju, Ischinger je izrazio nadu u jedinstvo saveznika: “Čvrsto se nadam da smo mi, kao saveznici i partneri, ujedinjeni i odlučni da djelujemo zajedno kako bismo osigurali da Ukrajina može i hoće pobijediti.”
Trodnevni skup u Minhenu tako je završen uz poruke da Evropa mora preuzeti veću odgovornost za vlastitu sigurnost, dok konkretni planovi i akcije ostaju ključni za stabilnost kontinenta.
