Demokratski narodni savez (DNS) i njegov lider, Nenad Nešić, ministar bezbjednosti BiH, našli su se u centru afere koja naglašava sve manjkavosti sistema koji očigledno tolerira političke figure koje "kupuju" glasove pozicijama u institucijama.
Kazna izrečena DNS-u zbog kršenja Izbornog zakona iznosi 3.000 KM – iznos koji se teško može smatrati ozbiljnom sankcijom, pogotovo kada je riječ o zloupotrebi političkog uticaja.
Opštinska izborna komisija (OIK) u Višegradu je prvobitno odbacila prijavu Transparency Internationala BiH (TI BiH) zbog, kako su tada tvrdili, "nedostatka dokaza". Iako je prijava uključivala snimak na kojem Nešić eksplicitno obećava radna mjesta u sigurnosnim institucijama u zamjenu za izborni rezultat, OIK je u početku ostala indiferentna prema ozbiljnosti kršenja Izbornog zakona. Međutim, nakon žalbe TI BiH, Centralna izborna komisija (CIK) BiH naredila je ponovno razmatranje, nakon čega je OIK ipak odlučila da su Nešić i DNS prekršili zakon.
U spornom snimku, Nenad Nešić se obraća okupljenima u Višegradu s ponudom koja zvuči više kao trgovina radnim mjestima nego kao legitimno političko obećanje. Pozivajući prisutne da "donesu pobjedu na izborima", Nešić otvoreno govori o svojim vezama unutar Vijeća ministara, obećavajući zapošljavanje u Graničnoj policiji i drugim sigurnosnim agencijama BiH. "Vičite ako imate nekoga da se prijavi, da konkuriše, ja ću pomoći", rekao je Nešić prisutnima, naglašavajući svoje mogućnosti za "poguravanje" određenih kandidata. On takođe obećava pozicije u SIPA-i i DKPT-u, naglašavajući da nema razlike između članova i aktivista SNSD-a i DNS-a – svi su dobrodošli ako donesu glasove.
TI BiH je slučaj prijavio CIK-u kao kršenje Izbornog zakona, a uprkos početnim opstrukcijama OIK Višegrad, CIK je naložila novo razmatranje i odlučila da su Nešićeva obećanja bila više nego očigledna manipulacija javnim resursima radi pridobijanja glasova. No, kazna koja je DNS-u izrečena iznosi svega 3.000 KM, iznos koji je teško smatrati čak i simboličnim u odnosu na težinu prekršaja.
Kampanja za Lokalne izbore donijela je na vidjelo mnoge nepravilnosti, a TI BiH je nadležnim organima poslao čak 147 prijava zbog raznih zloupotreba. Međutim, ozbiljni slučajevi zloupotrebe, kao što je političko zapošljavanje u zamjenu za glasove, često prolaze nekažnjeno ili završavaju blagim sankcijama poput ove. Institucije tako šalju poruku da su kazne za političke zloupotrebe tek minimalni trošak kampanje, što suviše očigledno potvrđuje nedostatak volje da se postigne ikakav odvraćajući efekat.
Uz sve to, ovaj slučaj otvara pitanje koliko su ovakve "trgovine" zapravo duboko ukorijenjene u političkoj kulturi BiH, u kojoj se zapošljavanje u institucijama posmatra kao nagrada za lojalnost stranci, a ne kao proces zasnovan na kvalifikacijama i transparentnosti. Samo postojanje ovakvih obećanja dodatno narušava povjerenje građana u institucije, a kazne poput ove ne čine mnogo da promijene taj sentiment.
