Zakon koji je trebao donijeti ključne promjene u zapošljavanju u Federaciji Bosne i Hercegovine, i koji je obećavao da će razdvojiti aktivne od pasivnih tražilaca posla, izgleda da će još dugo čekati na realizaciju.
Ovaj zakon, koji je bio predstavljen kao velika reforma tržišta rada, stopiran je u Domu naroda zbog političkih preprjeka i koalicijskih igara, što je razočaralo mnoge koji su se nadali promjenama.
Prema posljednjim podacima Federalnog zavoda za zapošljavanje, na evidencijama kantonalnih službi nalazi se više od 257 hiljada nezaposlenih osoba. Međutim, koliko je od njih stvarno aktivno u traženju posla, a koliko ih samo formalno figura u statistikama, ostaje nepoznanica. Trenutno, procjene sugeriraju da možda čak dvije trećine tih osoba ne traže aktivno posao, već su prijavljeni samo kako bi ostvarili neka prava.
Ministar rada i socijalne politike FBiH, Adnan Delić, iskreno je izrazio sumnju u tačnost službenih statistika, navodeći da veliki broj nezaposlenih zapravo ne koristi službe za zapošljavanje za aktivno traženje posla. Adnan Smailbegović, predsjednik Upravnog odbora Udruženja poslodavaca FBiH, slaže se s ovom procjenom i dodaje da samo oko četvrtine nezaposlenih zaista aktivno traži posao.
Imajući u vidu da veliki broj nezaposlenih upravo putem službi za zapošljavanje ostvaruje pravo na zdravstvenu zaštitu, javila se bojazan da bi gubitak statusa aktivnog tražioca posla sa sobom povukao gubitak i ovog prava.
– Zaista tu sad ima mnogo spinova koji su se pustili u javnost poput jednog da će oni svi nezaposleni ostati bez zdravstvenog osiguranja što je potpuna laž. To nijednim slovom, nijednim zarezom, nijednim članom tog zakona nije na taj način definisano – dodaje Delić.
– Ako odbije 2-3 puta posao onda ga jednostavno prebacite na pasivne. On i dalje ima pravo na zdravstveno osiguranje, neće ostati bez tih benefita, ali poslodavci više ne računaju na njega, jer on jednostavno ne želi posao ili jednostavno ne želi neke poslove – objašnjava Smailbegović.
Nacrt zakona o posredovanju u zapošljavanju i materijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba trebao je donijeti jasnoću u ovo pitanje. Prema njemu, osobe koje odbiju odgovarajući posao tri puta u okviru svoje stručne spreme i radnog iskustva, bez opravdanog razloga, trebale bi izgubiti status nezaposlene osobe. Ovaj zakon je predviđao i uspostavu programa profesionalne orijentacije, obuke i prekvalifikacije, što bi moglo donijeti značajne promjene za nezaposlene.
Međutim, iako je Nacrt zakona prošao Zastupnički dom, nije uspio proći kroz Dom naroda. Političke igre i koalicijske prepirke zaustavile su njegovu realizaciju, ostavljajući mnoga obećanja u sferi neostvarenih nada. Ministar Delić je kritikovao delegate koji su odbili zakon, dok je predsjedavajući Doma naroda, Tomislav Martinović, branio pravo delegata da glasaju prema svojoj savjesti.
Ova situacija baca sjenku na napore da se unaprijedi tržište rada i donese konkretne promjene koje su potrebne mnogim građanima. Dok se političke borbe nastavljaju, sudbina onih koji traže posao ostaje neizvjesna, a nada za bolji sustav zapošljavanja još uvijek čeka na svoju priliku da se ostvari.
