Ministar vanjskih poslova pretvorio društvene mreže u oružje lične osvete - Elmedin Konaković prijetnjama i targetiranjem pokušava ušutkati novinare

Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, Elmedin Konaković, posljednjih mjeseci sve češće koristi društvene mreže ne kao kanal komunikacije s građanima, već kao oružje obračuna s novinarima i urednicima. U svojim video obraćanjima i komentarima na Facebooku i Instagramu, Konaković je prelazio granicu političke polemike, ulazeći u sferu otvorenog targetiranja, prijetnji i diskreditacije onih koji obavljaju svoj profesionalni zadatak – da propituju i kritički analiziraju poteze vlasti.

Ovakvo ponašanje izazvalo je osudu strukovnih udruženja, uključujući i Udruženje BH novinari, koje je ministra pozvalo da prestane sa zloupotrebom svog položaja. Međutim, Konaković, umjesto da sagleda razmjere štete koju nanosi slobodi medija, nastavlja svoju kampanju i sve više liči na političara kojem je javni prostor postao privatna pozornica za lične osvetničke pohode.

Ironija sudbine je što se sada, kako tvrde brojni politički posmatrači, Konakoviću vraća ono što je nekada radila njegova supruga Dalija Hasanbegović – Konaković sa svojim krugom bliskih saradnika. Dok je ona targetirala pojedince poput Jasmina Mulahusića zbog njegovih oštrih kritika i upozorenja na političke nagodbe i izdaje, a sve radi vlastitog političkog obračuna Elmedina Konakovića sa Bakirom Izetbegovićem.

Mulahusić je samo jedan pojedinac među hiljadama drugih, dok je Konaković ministar vanjskih poslova.

Danas se ista matrica vraća njenom mužu, samo ovaj put s druge strane – Konaković je taj koji na vlastitom profilu određuje ko je „neprijatelj“, a ko „poželjni novinar“.

Dodatno, neprimjeren i manipulativan način na koji je razgovarao sa glavnim i odgovornim urednikom Dnevnog avaza Evelinom Trakom, jasno pokazuje da Konaković koristi manir „influensera“ da diskredituje i urednika i sam medij, sve radi vlastitog političkog obračuna sa Fahrudinom Radončićem. Ovakav pristup ne samo da ugrožava integritet novinarske profesije, već i razotkriva da ministar vlastiti resor i javni prostor koristi kao poligon za lične ratove.

Problem postaje još ozbiljniji jer se u ovom slučaju ne radi o privatnim prepucavanjima, nego o ministru koji iz pozicije vlasti prijeti, disciplinuje i potčinjava medije svojoj agendi. To je praksa svojstvena autokratskim režimima, a ne demokratskom društvu koje se voli hvaliti „evropskim putem“.

U svojim istupima Konaković ide i dalje – ne ustručava se da udara i na vjerske autoritete poput reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića, pokušavajući kroz javne prozivke i insinuacije relativizirati njegovu ulogu i poziciju u društvu. Time prelazi granicu političke borbe i ulazi u sferu obračuna s institucijama koje bi morale ostati izvan njegovih ličnih i stranačkih obračuna.

Imamo i Konakovićev napad na novinarku TV Hayat i sam TV Hayat, kao i na vlasnika Elvira Švrakića. Imamo kontinuirane pritiske i napade na novinara Avdu Avdića.

Novinari, koliko god izloženi pritiscima i uvredama, ne smiju podleći ovakvoj galami. Njihova misija nije da se povlače pred političarima koji pokušavaju da uguše slobodnu riječ, nego da istinski zastupaju javni interes. Argument je jedino sredstvo koje može promijeniti stav novinara – nikada prijetnja, nikada ucjena, nikada moć funkcije.

Elmedin Konaković danas pokazuje da je spreman koristiti instituciju koju vodi za ličnu borbu protiv kritičara. Time šalje poruku da je vlast za njega privatni prostor moći, a ne javna obaveza. A svako društvo koje pristane na to da političari kroje šta se smije, a šta ne smije pisati, polako prestaje biti slobodno.

I zato je na ispitu ne samo sloboda medija, nego i sama demokratija u Bosni i Hercegovini. Ako novinari pristanu da šute zbog Konakovićevih prijetnji, sutra će šutjeti i zbog prijetnji drugih. A onda će šutnja postati pravilo, a sloboda tek mrtvo slovo na papiru.

I kako reće Nedim Hrbat: "Ministar za grijehe i presude... ", pametnom dosta!