Dok građani Bosne i Hercegovine preživljavaju s mizernim platama, prevrću džepove pred kase u marketima i odriču se osnovnih životnih potreba zbog stalnog rasta cijena, funkcioneri u državnim institucijama očito nemaju takve probleme.
Njima je udobnost na prvom mjestu, a poreski obveznici su tu da finansiraju njihove luksuzne prohtjeve. Najnoviji primjer bahatosti dolazi iz Ministarstva sigurnosti BiH, koje je ovih dana "osvježilo" svoj vozni park kupovinom tri nove limuzine, čija je ukupna cijena veća od 240.000 KM.
Ove skupe igračke kupljene su putem tendera raspisanog 20. novembra 2024. godine, kada je ministarstvo još predvodio Nenad Nešić, čovjek koji je krajem decembra spektakularno uhapšen u akciji "Tunel 2" zbog sumnje na zloupotrebu položaja i primanje mita. Nešić je nedavno podnio ostavku, a iz njegovog kabineta su ubrzano uklonjeni svi njegovi bliski saradnici, ali očito ne i tragovi bahatog trošenja budžetskog novca.
Od tri limuzine, dvije su kupljene od firme “M.R.M.” iz Ljubuškog – prva po cijeni od 85.400 KM bez PDV-a, druga za 102.500 KM bez PDV-a. Treće vozilo naručeno je od mostarske firme “Hercegovina auto” i plaćeno 51.200 KM. Ove cifre ne bi bile toliko šokantne da se ne radi o ministarstvu čija je primarna zadaća sigurnost građana, a ne osiguravanje luksuza svojim funkcionerima.
Ali ovo je samo kap u moru rastrošnosti. Ovim posljednjim kupovinama, ukupna svota koju su ministarstva unutar Savjeta ministara BiH spiskala na nova službena vozila u posljednja dva mjeseca narasla je na vrtoglavih 3 miliona KM! Kao da to nije dovoljno, podaci iz javnih nabavki pokazuju da je 8 od 9 ministarstava u Savjetu ministara BiH u novembru i decembru 2024. godine kupilo ukupno 47 novih automobila, od kojih su većina luksuzne limuzine.
No, bahatost seže još dalje. Analiza istraživačkog sektora Parlamentarne skupštine BiH otkriva da su državne institucije samo u periodu od 2021. do 2023. godine potrošile nevjerovatnih 13,2 miliona KM na nabavku službenih vozila. U tom periodu, kupljena su 222 automobila unutar zemlje i još 22 izvan BiH, namijenjena za diplomatsko-konzularnu mrežu.
Ove brojke same po sebi zvuče monstruozno, ali postaju još strašnije kada ih stavimo u kontekst realnog života u BiH. U državi u kojoj su stotine škola pred zatvaranjem zbog nedostatka osnovnih sredstava, u kojoj bolnice traže donacije kako bi kupile opremu za spašavanje života, u kojoj su penzioneri prinuđeni kopati po kontejnerima – vladajuća elita ne mari. Njihova jedina briga je da ne sjede u automobilima starijim od tri godine.
Ironično, sve ovo dolazi iz Ministarstva sigurnosti – institucije koja bi trebala brinuti o zaštiti građana, ali je očito više zabrinuta za sigurnost svojih fotelja i komfora svojih funkcionera. Dok se država suočava s rastućim kriminalom, korupcijom i odlaskom mladih, funkcioneri se utrkuju u tome ko će dobiti skuplji automobil.
Postavlja se ključno pitanje – koliko još miliona će se potrošiti na službene limuzine dok narod čeka na redove u javnim kuhinjama? Kada će konačno odgovorni položiti račune za ovu besramnu rastrošnost? I hoće li neko konačno reći – DOSTA?
