Tri optužene prosvjetne radnice OŠ „ 5.oktobar“ u Sanskom Mostu, bivša direktorica Azra Delalić (46), pedagodica Dževida Haić (47) i učiteljica Asmira Delić (44) u prisustvu svojih advokata izjasnile su se na Općinskom sudu u Sanskom Mostu pred sudijom Enesom Selmanom da nisu krive. Podsjećamo, Delalić se od strane Tužilašva USK stavlja na teret osnovana sumnja da je počinila krivično djelo nesavjestan rad u službi a trima optuženima da su počinile krivično djelo sprečavanje i neizvršavanje mjera za zaštitu maloljetnika.
Tri uposlenice najveće sanske škole suspendirane su do okončanja sudskog procesa koji će se nakon izjašnjavanja o krivnji nastaviti krajem januara 2025. godine. Advokati optuženih ozbiljno se pripremaju za ročšta u predmetu „atraktivnom“ za javnost, međutim, obzirom na činjenično stanje koje je daleko poznatije većini građana Sanskog Mosta, a prvenstveno zaposlenicima OŠ „5.oktobar“ kao i roditeljima djece, pred Tužilaštvom USK, odnosno tužiocem Ivanom Macurom biće izuzetno težak zadatak da dokaže ono što „tvrdi“ u optužnici.
Neko je nekada rekao kako se presude ne komentiraju i to je postalo opće mjesto izbjegavanja priče o sudijama i tužiocima. Ko biva, oni su „svete krave“, ne smiješ ih mrko pogledati ni na kasi u supermarketu, odmah vršiš neprimjeren pritisak na pravosudje.
Po tom paradoksu onda ni optužnice ne bi trebalo komentirati, a slijedom toga, ni istragu, ni predistragu, niti bilo šta u vezi pravosuđa. Ta izvrnuta logika apripriornog „ nediranja“ u pravosudne „svece“ npr. potpuno oslobađa odgovornosti tužitelja za (ne)učinjeno. To je glupo i bezobrazno u isti mah.
Tužioci ionako nemaju skoro nikakve službene kontrole unutar institucije u kojoj rade, a onda ih još javnost treba totalno abolirati i dogmatski i nekritično izbjegavati pitati šta rade. Takvu glupost, cinizam i idiotizam ne treba podržavati.
Javnost ne zna kako je u posložavanju činjenica tokom istrage tužilac Macura svjesno i htijući ( omiljeni izraz tužitelja u optužnicama) došao do , zaključka da podigne, po novinarskom laicističkom uvjerenju zasnovanom na velikom iskustvu, ovako suspektnu optužnicu.
Nezvanično, bio je „pritisnut“, a onda je da zbaci „vodenični kamen“ sa pleća, kao kupusni kamen u buretu sa rasolom, poslao optužnicu na potvrđivanje kako bi dalju odgovornost prebacio na sud.
Okej je to, ali to je jeftina kupovina vremena i privremeno olakšanje. Opet će samo na njemu biti teret dokazivanja navoda iz intrigantne, „škakljive“ i po mnogo čemu problematične optužnice. Kamen koji je „izbacio iz bureta sa kupusom“metaforički mu je pao na nogu i polomio metatarzalne kosti stopala i gležnja, to remek djelo evolucije.
Već su advokati prvooptužene Azre Delalić Edisa Mahić Alagić i Edvin Trožić, postavili pitanje od „milion dolara“ kako je tužilac optuženima stavio na teret da su krivična djela učinile iz nehata, a pravnoj struci je poznato da KZ FBiH ne predviđa kažnjavanje za nehat za ova krivična djela, nego umišljaj. Javnost treba maksimalno da prati ovaj proces i da doista čestita tužiocu ako svoju optužnicu izvede „ na čistac“.
Zaista je zabrinjavajuća činjenica da iz Kantonalnog tužilaštva USK dolaze ovakve optužnice. Istraga koja je prethodila optuženju po mišljenju odbrane nije bila temeljita, efikasna i zakonita i činjenice koje su išle u korist našoj branjenici nisu detaljno ispitane,a trebale su- stoji u saopćenju advokatskog tima optužene Delalić.
O slučaju i aferi u vezi navodnog vršnjačkog nasilja nad 12-godišnjim dječakom priča se posljednjih nekoliko godina sa „milion“ bizarnih detalja. Sigurno će o ovom slučaju, vjerovatno i kroz sudski postupak imati itekako šta reći i roditelji čija su djeca pohadjala isti razred sa ovim dječakom, ali i prosvjetni radnici škole. Jer, čini se da je istina ,ali kompletna, značajno drugačija od navoda iz optužnice.
Tako, naprimjer, Institucija ombudsmena BiH je još prije godinu i po dana, prema izvorima iz Ministarstva obrazovanja USK , u svom izvještaju o „slučaju“ u OŠ “ 5. oktobar“ nedvosmisleno zaključila i to na osnovu molbe porodice dječaka za koga se tvrdi da je trpio vršnjačko nasilje iz 2022. godine da nije riječ o vršnjačkom nasilju, nego o problemima u komunikaciji na relaciji škola- roditelji , što su potpuno oprečne stvari koje ovim dokumentom destruiraju navode iz optužnice.
Priznaćete stoga, i ombudsmeni za ljudska prava, sve „goli“ pravnici, „znaju ponešto“ o pravu,a ne samo tužioci i sudije. Osim toga i inspekcijski nalaz iz 2023. godine ne ide u prilog „činjeničnom supstratu“ iz optužnice jer u njemu jasno stoji da su optužene ,odnosno škola, postupali u skladu sa Protokolom u slučaju nasilja koje uključuje djecu i drugim propisima koji regulirraju oblast neprihvatljivog ponašanja u školi.
