Indijski milijarder Pramod Mittal traži odštetu zbog izbacivanja iz GIKIL-a, a arbitražni postupak bi mogao državu Bosnu i Hercegovinu skupo koštati
Bosna i Hercegovina suočava se s ozbiljnom prijetnjom da će iz državne kase ispariti čak 400 miliona dolara – sve zbog međunarodnog arbitražnog spora koji je pokrenuo indijski milijarder Pramod Mittal. U pitanju je višegodišnja trakavica oko ulaganja u Global Ispat Koksnu Industriju Lukavac (GIKIL), a cijena političkog, pravnog i privrednog kaosa sada dolazi na naplatu.
Mittal je početkom 2023. godine, zajedno sa članovima svoje porodice, podnio tužbu protiv Bosne i Hercegovine, pozivajući se na bilateralni sporazum o zaštiti investicija između BiH i Indije. Prema njegovim tvrdnjama, država je dozvolila da on i njegova firma GSHL budu protjerani iz GIKIL-a u trenutku kada je firma konačno stala na noge.
Kompanija s mutnom prošlošću
Priča vuče korijene još iz 2003. godine, kada je Vlada Tuzlanskog kantona, u ime tada državne firme KHK Lukavac, potpisala sporazum o strateškom partnerstvu s kompanijom Global Steel Holdings Ltd (GSHL). Iako je KHK zadržao 67 posto vlasničkog kapitala, GSHL je preuzeo 51 posto upravljačkih prava – čime je efektivno imao kontrolu nad firmom.
Tuzlanski kanton je s vremenom optužio GSHL za neispunjavanje obaveza, naročito u pogledu investicija. Suprotno tome, Mittal je tvrdio da je upravo on godinama finansijski održavao GIKIL, osiguravao opstanak u kriznim momentima i garantovao poslovanje kada su svi drugi digli ruke.
Hapšenje, bijeg i međunarodna tužba
U julu 2019. godine Mittal je uhapšen u Lukavcu pod sumnjom da je predvodio kriminalnu grupu koja je iz GIKIL-a nezakonito izvukla preko 21 milion konvertibilnih maraka. Iako je pušten uz milionsko jemstvo, ubrzo nakon toga napustio je Bosnu i Hercegovinu i postao nedostupan domaćem pravosuđu.
U međuvremenu, domaći akteri su GSHL i Mittala potpuno odstranili iz strukture upravljanja firmom. Kontrolu su preuzele osobe bliske tadašnjoj političkoj strukturi u kantonu, što je izazvalo revolt na drugoj strani.
Mittal tvrdi da je, unatoč zadržanim upravljačkim pravima koja su i dalje upisana u sudski registar, bio nezakonito isključen iz odlučivanja, i to baš kada je GIKIL konačno počeo ostvarivati profit. Njegov pravni tim smatra da je time brutalno prekršen Sporazum o zaštiti investicija između BiH i Indije.
Milionski dugovi i međunarodni pritisci
Cijela situacija dodatno se zamršava u kontekstu dugova koje GIKIL ima prema firmi Stemcor, današnjoj Moorgate. Još 2017. godine, međunarodni arbitražni sud naložio je GIKIL-u isplatu 166 miliona dolara, a kako taj dug nije izmiren, britanski Visoki sud pravde presudio je 2018. godine protiv Mittala i GSHL-a kao garanata – što ih je gurnulo u stečaj.
Mittalovi advokati sada lopticu odgovornosti prebacuju na KHK i Vladu TK, optužujući ih za manipulacije, neispunjavanje obaveza i pokušaj izbjegavanja odgovornosti putem smjene upravljačkih struktura.
Tužba protiv Bosne i Hercegovine u osnovi tvrdi da je država dozvolila da GSHL bude izbačen iz GIKIL-a baš kada su se ulaganja počela isplaćivati – što, prema tvrdnjama Mittalovog pravnog tima, predstavlja klasično otimanje privatne imovine pod plaštom državnog interesa.
Odbrana države i prve finansijske posljedice
Zvanične institucije u BiH odbacuju optužbe. Iz Vlade Tuzlanskog kantona ističu da ne postoje nikakvi dokazi o kršenju Sporazuma s Indijom i tvrde da država nikada nije direktno intervenirala u poslovanje GIKIL-a. U svim registrima i knjigama udjela, kako navode, jasno su evidentirani svi poslovni odnosi i ulaganja.
Ipak, bez obzira na argumente, šteta za BiH se već osjeti. Vijeće ministara BiH krajem prošle godine donijelo je odluku o izdvajanju do 800.000 KM iz budžeta kako bi se pokrili troškovi odbrane države u arbitražnom postupku. Riječ je o sumama koje bi, u slučaju nepovoljnog epiloga, bile tek kap u moru – u poređenju s potencijalnih 400 miliona dolara koje BiH može izgubiti.
Ova situacija je još jedan podsjetnik na to kako se poslovne i političke odluke, donesene bez strateške vizije i jasne pravne osnove, mogu pretvoriti u finansijski teret za cijelu državu. Ako se arbitražni sud stavi na stranu Mittala, BiH će platiti cijenu tuđih loših odluka – i još jednom dokazati da pravna nesigurnost u ovoj zemlji ima vrlo stvarnu cijenu.
U međuvremenu, ostaje pitanje – kako je moguće da država gubi stotine miliona, a da niko za to politički ili krivično ne odgovara?
