DOK CIJENE STANOVA RASTU DO NEBA, ŽIVOT DOSTOJAN ČOVJEKA POSTAJE MISAONA IMENICA

Mladi u BiH u raljama stambene krize: Da li vlast zanemaruje pravo na dom?

Mladi  stan prva nekretnina

Mladi u Bosni i Hercegovini sve češće se suočavaju s bezizlaznim stambenim problemima, gdje postaje gotovo nemoguće pronaći dom bez značajnog finansijskog opterećenja.

Prosječne plate stagniraju na 1200-1300 KM, dok cijene stanova divljaju: u Sarajevu kvadrat doseže vrtoglavih 4000 KM, a u manjim mjestima i do 3000 KM.

Ovaj disbalans jasno pokazuje kako vlasti ne samo da ignorišu stvarne potrebe građana, već dodatno otežavaju put ka osnovnom ljudskom pravu – pravu na dom.

Dok mladi pokušavaju uštedjeti, poslodavci ih slabo plaćaju, a vlasti se, čini se, fokusiraju na interese investitora i bogaćenje privilegovanih pojedinaca. Prostor za prosječne radnike i mlade obitelji skoro da više ne postoji. Umjesto podsticaja za rješavanje stambenog pitanja kroz subvencije ili povoljnije kredite, vlasti i dalje održavaju političke igre i korupciju koja bogati malobrojne, a osiromašuje većinu. Da li su mladi osuđeni na selidbe ili vječni podstanarski život zbog nesposobnosti i nemara onih na vlasti?

Bez ikakve namjere da podstaknu rast životnog standarda, vlasti godinama ignorišu sistemsku krizu u sektoru stanovanja. Umjesto toga, omogućuju gradnju luksuznih stanova namijenjenih elitama i investitorima iz inostranstva. Mladi koji žele ostati u svojoj zemlji nemaju na koga računati – osim na vlastiti inat i preživljavanje. Vlada li interes nekolicine nad pravima građana? Sudeći po trenutnom stanju, čini se da se niko od vladajućih ne pita koliko je mladih prisiljeno napustiti zemlju jer nema šanse za život dostojan čovjeka.

Jasno je: Dok vlast ne preuzme odgovornost za ovu krizu, mladi će ostati izopšteni iz svake perspektive za normalan život, a riječi o ‘boljoj budućnosti’ samo će ostati isprazni slogani predizbornih kampanja.