Medijski izvještaji iz grada Daytona gdje se povodom obilježavanja 30 godine od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma skupila sva bosansko-hercegovačka elita u najmanju ruku semogu podvesti pod ono narodnu postdejtonsku krilaticu – „ne talasaj“.
Tako, kako je primjerio jedan postal izuzev vrlo ležernog ‘outfita’ člana Predsjedništva BiH Željka Komšića koji je u tenisicama od 1.000 KM doputovao u Dayton, te amabsadora u BiH Svena Alkalaja koji ga je dočekao u trenirci dok su američki domaćini, gradonačelnik Daytona Jeffrey J. Mims Jr. i kongresmen Mike Turner iskazali poštovanje prema gostima odjeveni u odijela i kravate, ništa posebno se nije dogodilo.
TRUHLI KOMFORMIZAM
Uz malu ispravku, članica Predsjedništva BiH i prva stranačka saradnica Milorada Dodika (SNSD) Željka Cvijanović, pohvalila se kožnom jaknom te, Ray Ban naočalama se fotografirala u stilu ‘Top Guna’. Doduše, vrlo lošije izvedbe od proslavljenog glumca Toma Cruisea.
U isto vrijeme na treba uveseljava, ali i rastužuje kako skoro svaki sličan posjet visokih bh zvaničnika “svijetu” zabilježi slične vijesti, a ne neke nove inicijative ili državničke poteze. I ovaj odlazak u Dayton pokazao je nepromijenjene stavove i nakon 30 godina. Kao što to mnogi često znaju kazati – zacementirane.
U svojim govorima članovi Predsjedništva BiH koji su kao gostujući sudjelovali u radu parlamentarne skupštine NATO-a u američkom Daytonu, koji je jednim dijelom posvećen i 30-godišnjici potpisivanja sporazuma iz 1995. godine, najpoznatijem kao Daytonski mirovni sporazum, samo su ponovno pokazali kritičnost prema drugima i sraman nedostatak samokritičnosti. Govorima su potvrdili stalne svađe i podjele, pa i kada je riječ o činjenicama koje su rezultirale potpisivanjem sporazuma koji je okončao krvavi rat. Različito viđenje povijesti prati i njihovo različito viđenje aktuelne političke krize u BiH koje su predstavili u svojim govorima članicama NATO-a.
U govorima koje su održali na svečanoj večeri koja je tim povodom organizirana u nedjelju, sadašnja predsjedateljica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović i član Predsjedništva Željko Komšić o uzrocima krize su govorili kao da dolaze iz različitih država, ovom rečenicom komentira govore Komšića i Cvijanović jedna hrvatska agencija.
Tako da su finalne poruke i zaključci iz Daytona sublimirani u poruci visokog predstvanika z BiH Cristiana Schmidta da je vrijeme da BiH preuzme odgovornost i sama djeluje. Ovo je baš sublimacija truhlog komformizma međunarodne zajednica koji je gušio bilo kakav prosperitet postdejtosnkog perioda BiH.
Da se ova ceremonija održala bar prošle godine, ovakve jalove floskule i ne bi bile zabrinjavajuće. Ali pošto se to dešava u godini kada je Milorad Dodik zvanično, javno i konkretno izvršio čin secesije kao prvi korak ka definitvnom otcjepljenu srpskog entiteta od BiH, onda je ova situacija i više nego zabrinjavajuća za Bosanske Muslimane.
Možda u svoj ovoj letargiji provejava mala nada da je ovo prva godina administracije DonaldaTrumpa koja nije dovoljno upućena u zbivanja na Balkanu, a i koliko jeste ova geopolitička tačka se ne nalazi na prioritetima vanjske politike koje je sebi zadao novi američki predsjednik. Ova činjenica je važna tim prije što je upravo pobjeda Trumpa na izborima motivirala Dodika da se odlučio na svoj brutalni korak kao otcjepljenju RS-a.
VISOKI TONOVI IZ PARIZA I BERLINA
Iako gospođa Cvijanović tvrdi da je tokom svog relativno dužeg boravka u SAD u svojim kontaktima čula „muziku za njene uši“ to je nedovoljno da bi opravdala ispravnost procjena i očekivanja njenog šefa.
Tu bi politički predstavnici Bosanski Muslimana mogli vidjeti svoju šansu prije svega da spriječe ono najgore, a potom i da trenutnu pat-poiciju preokrenu u svoju korist.
Vjetar u leđa im je svakako dao nedavni non-paper u kojem su Francuska i Njemačka, dvije najmoćnije zemlje u EU, pozvale ostale članice na diplomatsku i političku akciju u BiH, a nakon secesionističkih i antiustavnih poteza vladajuće garniture u RS.
Koliko god ovaj diplomatski akt bio neobičan, on je sam posebi različit i višestruko znakovit u komuniciranju evropskih lidera sa balkanskimvođama. Prije svega je različit po tome što je „povisio ton“ u komuniciranju, za razliku od Burxellesa, pa i Washingtona, čije birokrate kad govore o BiH najčeće mrmljaju diplomatske fraze koje „saspu sebi u njedra“.
Ovakva intonacija kojom su se Pariz i Berlin obratili Beogradu odiše političkom samouvjerenošću i dominacijom, te odlučnošću ozbiljnijeg djelovanja i angažiranja u BiH. Beograd je to razumio na način da je odgovor prepustiogenralima, što je vrlo indikativno, a Dodik je to ocjenio nasilničkim ponašanjem.
Treći kanal preko kojeg bošnjački politički faktor izlazi na geopolitičku scenu je već dobro poznat i uhodan. Radi se o patronstvu Turske nad Bošnjacima i ulozi njenog predsjednika Recepa Tayipa Erdogana kao nosicoa famoznog emaneta. Koliko god ove relacije bile emotivne i našpenovane, u realpolitičkim ocjenama do sada nisu bile učinkovite. Krivica je obostrana i bespotrebno je u ovom trenutku otvrati tu temu.
Jer trenutna geopolitička pozicija koju ima Turska, pa takoi njen predsjednik Erdogan, nije nikad bila bolja u odnosu na problem kojeg ima BiH na geopolitikoj sceni. Naime,Erdogan je popravio odnose sa Evropljanima i zadržao vrlo prisne odnose sa američkim predsjednikom Trumpom.
Više faktora zbog kojih bi bošnjački politički akteri mogli upropastiti i ove prilke. Dayton je za ovih 30 godina uzeo svoj danak u kojem su izgubili mnogo toga što su bili dobili u ratu.Tako da i po ovom osnovu ne treba biti pretjerani optimist.
