Dennis Gratz ( eks Muhamed Gracić), kandidat DF-a (Demokratska fronta) za načelnika Općine Centar, mogao bi od dijela biračkog tijela da bude targetiran i negativno pozicioniran ne samo zbog pretencioznog urbanog šmekeraja i snobovskog frajerizma, nego, moguće, i zbog svojevremenog poteza njegovog oca, advokata Ešrefa Gracića, koji je prije 18. godina bio posljednji svjedok odbrane Momčila Mandića, ministra pravde u prvoj Vladi Republike Srpske i jednog od najbližih suradnika ratnog zločinca Radovana Karadžića.
Mandić je pred Sudom BiH 17.jula 2006. godine optužen za krivična djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. KZ BiH te zločin protiv čovječnosti iz člana 172. KZ BIH. Teretio se da je u svojstvu pomoćnika ministra za unutarnje poslove tzv. Srpske Republike BiH rukovodio napadom kojeg su 6. aprila 1992. godine izvele policijske postrojbe tzv. Srpske Republike BiH, zajedno sa vojnim i paravojnim formacijama, na "Centar za obrazovanje kadrova Ministarstva unutarnjih poslova Republike BiH" na Vracama u Sarajevu.
Takođe se teretio da je kao ministar pravde u bivšoj Srpskoj Republici BiH, od maja do decembra 1992. godine bio odgovoran za uspostavljanje i funkcionisanje svih kazneno-popravnih domova na području Sarajeva i Foče.
Pravosnažno je oslobođen 1.septembra 2009.godine jer Tužilaštvo BiH nije uspjelo dokazati ništa od navoda iz optužnice.
Podsjećamo, tužilac je bio Behaija Krnjić, sudije u prvostepenom Davorin Jukić, Lars Folke Bjur Nystrom i Almiro Rodrigues, a u drugostepenom postupku Dragomir Vukoje, Azra Miletić i Marie Tuma.
Da li je morao/trebao svjedočiti?
Motivi Ešrefa Gracića da svjedoči u korist bivšeg Karadžićevog ministra pravde i jednog od najmoćnih ljudi ratne srpske scene bili su lični, građanski i ljudski i zasnovani na činjenici da je Mandić tokom rata pomogao Gracićevoj porodici da napusti granatirano Sarajevo. Štaviše, Gracić se na Sudu BiH zahvalio Mandiću na pomoći i rekao:
"Nemam rijeci kako da zahvalim Mandiću, jer mi je pomogao. Čim sam čuo da je uhapšen, sâm sam se javio ( u medijima iz tog perioda piše i formulacija „ potpisao sam se“) da svjedočim za njega“.
Nije ova izjava i svjedočenje mnogo,vjerovatno nikako, pomogla Mandiću da bude u konačnici oslobođen, jer nije imala dodirnih tačaka niti činjeničnog supstrata koji bi dovodio u pitanje tačke optužnice. U stvari, nije mu pomogla nimalo, ali je ovaj gest advokata Gracića, koliko god hrabar i dostojanstven, iz ugla mnogih stradalih Sarajlija , bizaran i intrigantan, ostao zabilježen kao svojevrsna provokacija hiljadama unesrećenih građana glavnog grada tokom rata.
Gracić je te 1992. godine radio u sarajevskom „Merhametu“ kada je 2.maja nakon granatiranja njegovog stana ranjen jedan od sinova. Ešref Gracić je ranjen 14 dana kasnije i ostao 40-postotni invalid, objavili su tadašnji mediji sa Gracićevog svjedočenja u korist Momčila Mandića u Sudu BiH.
Ratni Mandić, opasan i moćan, po izjavi svjedoka Ešrefa Gracića, iako se nisu prethodno poznavali pristao je da mu pomogne i učinio je to.
“Kada smo došli na kontrolno mjesto na Ilidži, dočekali su me Nedeljko Prstojević, Momčilo Sekulić i Valerij Galić. Pozvao sam Mandića i pustili su nas”, rekao je svjedok Gracić pred prvostepenim sudskim vijećem.
Mandić politički patron Veselina Vlahovića Batka
Građani Sarajeva znaju,a to su tokom rata tvrdili i srpski izvori, da je Momčilo Mandić, između ostalog, bio politički i funkcionerski zaštitnik zloglasnog Crnogorca Veselina Vlahovića zvanog Batko koji je tokom rata i poslije dobio nadimke „Smeće“ i „Monstrum sa Grbavice“.
Pored pljački i nasilja u Crnoj Gori nakon rata, ubistva u Srbiji i oružanih pljački u španjolskoj pokrajini Alicante gdje se krio od bh pravosuđa Batko je na koncu uhapšen 2020.godine i zbog ubojstva 27 lica, 12 silovanja, nestanka pet osoba i nanošenja ozljeda 41 žrtvi tokom agresije na BiH pravosnažno osuđen na 45 godina zatvora.
Iako je Momčilo Mandić u ovom predmetu oslobođen najviše zbog traljavog i lošeg tužilačkog posla ( poznavaci tvrde da se mogla naći Mandićeva čvrsta poveznica sa zločinima u zatvoru-srpskom logoru Kula, jer je Mandić tada bio Karadžićev ministar pravosuđa , a isti državni tužilac Behaija Krnjić zastupao je optužnicu protiv Radoja Lalovića i Soniboja Škiljevića za zločine u Kuli, koji su 2010.godine osuđeni na pet odnosno osam godina!? ), u jednom drugom koji se vodio istovremeno na Sudu BiH pravosnažno je osuđen na pet godina zatvora zbog zloupotrebe položaja u periodu dok je bio direktor i predsednik Upravnog odbora Privredne banke Srpsko Sarajevo.
