Prije tačno 21 godinu, 23. jula 2004. godine, svijet je svjedočio jednom od najsnažnijih simbola povratka dostojanstva, otpora zaboravu i pobjede nad rušilačkom logikom rata – svečanom otvaranju obnovljenog Starog mosta u Mostaru.
U prisustvu zvaničnika iz cijelog svijeta, hiljada građana i medija, most koji je srušen granatom tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu ponovo je stajao nad Neretvom – kao tihi svjedok, ali i kao gromoglasna poruka: da se može obnoviti ono što je nasiljem uništeno, ali i da se ne smije zaboraviti ono što je uništeno da bi se prekinula veza među ljudima.
Izgrađen davne 1566. godine po nalogu sultana Sulejmana Veličanstvenog, Stari most bio je više od kamene građevine – bio je čuvar identiteta, ljepote i duha Mostara. Njegova smrt 1993. godine, kada su ga srušile snage tzv. HVO-a, označila je jedan od najmračnijih trenutaka razaranja evropske kulturne baštine u XX stoljeću. Taj trenutak bio je simbol prekida zajedništva, nasilnog cijepanja grada, rušenja stoljeća suživota i međusobnog poštovanja.
Ipak, obnova Starog mosta bila je više od rekonstrukcije kamena. Bila je obnova duše grada. Obnova povjerenja, nade i vjere da Mostar može ponovo disati kao jedan grad, a ne kao dva svijeta razdvojena nevidljivim zidovima. Kameni blokovi vraćeni su iz rijeke. Originalna tehnologija osmanlijskih graditelja ponovo je korištena. I ono što je srušeno mržnjom, podignuto je upornošću, međunarodnom solidarnošću i domaćim ponosom.
Dan kada je Stari most ponovo otvoren nije bio obična svečanost. Bio je to dan kada su se u suzama radosti isprepleli sjećanje na stradanje i nada u obnovu. Bila je to poruka cijelom svijetu da Bosna i Hercegovina ima snage da se podigne iz pepela, da se suprotstavi podjelama i da prigrli svoju raznolikost kao bogatstvo, a ne kao prijetnju.
Danas, 21 godinu kasnije, Stari most stoji uspravno, ali grad ispod njega i dalje nosi ožiljke. Mostar je još uvijek grad koji se bori sa naslijeđem rata, sa podjelama, političkim igrama i nepravdom. Ali baš zato Stari most i dalje ima svoju misiju. On ne povezuje samo obale – on povezuje generacije, podsjeća nas da je moguće premostiti i najdublje ponore ako postoji volja. On šapuće svakome ko pređe preko njega: "Sjeti se ko si, odakle dolaziš, i koliko je teško bilo da bi danas mogao hodati u miru."
U njegovim kamenima urezani su životi generacija. U njegovom luku odražava se historija, otpor, ljepota i tuga. I upravo zato Stari most nije samo simbol Mostara – on je simbol cijele Bosne i Hercegovine. On je podsjetnik da ljepota može biti meta, ali i da ljepota može preživjeti.
Zato, dok mu danas obilježavamo 21. rođendan obnove, odajemo počast ne samo arhitektonskoj čudesnosti, već i duhovnoj snazi naroda koji se nije pomirio s rušenjem. Koji nije pristao na to da most ostane ruševina, kao podsjetnik na poraz, već ga je ponovo izgradio – da bude svjedok trijumfa života nad smrću, kulture nad divljaštvom, zajedništva nad podjelama.
Stari most – nikad više samo most. Uvijek više od toga.
