Uprkos ulaganjima od nekoliko desetina miliona eura u kanalizacioni sistem i izgradnju prečistača otpadnih voda, Mostar se i dalje suočava s direktnim ispuštanjem kanalizacije u rijeke Neretvu i Radobolju.
Prečistač, iako tehnički izgrađen, nikada nije u potpunosti stavljen u funkciju, što izaziva ozbiljne ekološke i zdravstvene probleme.
Građani, ekološke organizacije i pojedini gradski vijećnici već godinama upozoravaju na ovu situaciju, koja se odvija u srcu zaštićene UNESCO-ove zone. Stara gradska jezgra i dalje nema osnovnu kanalizacionu infrastrukturu, a gradske vlasti na upite uglavnom odgovaraju da “prečistač radi, uz manje poteškoće”.
Neprijatan miris i tišina nadležnih
Posebno alarmantno postaje tokom ljetnih mjeseci, kada vodostaj opadne, a neugodan miris iz Radobolje i Neretve se pojača. Stanovnici tvrde da je život uz obalu gotovo nemoguć zbog smrada, dok iz Gradske uprave nema jasnih objašnjenja o stanju postrojenja.
Sanel Žuljević, vijećnik u Gradskom vijeću Mostara, navodi da se godinama ulaže, ali bez konkretnih rezultata. “Uloženo je sedam ili osam miliona eura, a situacija je ista. Postavio sam više puta pitanja na sjednicama vijeća, ali odgovori su uvijek isti – da sistem radi. Ako je to tačno, zašto i dalje imamo ovakvo stanje?” pita se Žuljević.
Gdje je pravna odgovornost?
Podsjećanja radi, još 2018. godine Švedska je, kao jedan od donatora, izrazila nezadovoljstvo i najavila pravne korake zbog činjenice da prečistač nije operativan, uprkos ogromnim ulaganjima. I Svjetska banka je uputila upite u vezi s funkcionisanjem postrojenja i namjenom uloženih sredstava.
Do danas, Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona nije reagovalo. Građani i aktivisti sve češće postavljaju pitanje: ko je odgovoran za ekološki kolaps i nepravilno korištenje javnih sredstava?
Kanalizacija kroz UNESCO zonu
Najveći apsurd leži u činjenici da stara jezgra Mostara – jedan od najposjećenijih turističkih lokaliteta u zemlji – još uvijek nije priključena na kanalizacionu mrežu. Neriješeni infrastrukturni problemi već godinama koče napredak i bacaju sjenku na gradski imidž.
Dodatne sumnje izaziva i činjenica da se otpadni mulj iz rijeka izvozi čak u Mađarsku na spaljivanje, umjesto da se zbrinjava lokalno. “To otvara nova pitanja o transparentnosti, efikasnosti i svrsishodnosti čitavog sistema”, zaključuje vijećnik Žuljević.
