Gradsko vijeće Mostara ponovo je pokazalo kako se ustavni poredak i državno vlasništvo u Bosni i Hercegovini mogu ignorisati bez ozbiljnih posljedica. Odlukom kojom se faktički prisvaja poljoprivredno zemljište, uprkos zabrani raspolaganja državnom imovinom koju je nametnuo OHR, otvoren je još jedan front protiv suvereniteta BiH.
Ono što su vijećnici SDA i HDZ-a izglasali ne predstavlja puki administrativni akt – to je nastavak tihe geografske podjele države, proveden ne topovima i granatama, već olovkama i glasanjem.
Bošnjačke ruke za tuđe interese
Najviše zabrinjava uloga bošnjačkih vijećnika, koji su svjesno digli ruku za odluku koja otvara vrata formiranju “trećeg entiteta” ili buduće banovine Hrvatske. Njihov glas nije bio glas odbrane državne imovine, već glas za vlastite političke privilegije i sitne koristi. Na taj način, oni koji bi morali biti posljednji bedem državnog integriteta postali su njegovi najopasniji trgovci.
Podsjetimo, rat u BiH nije vođen zbog fotelja i pozicija – već zbog teritorija. A danas upravo ti isti teritoriji postaju predmet tihe rasprodaje kroz vijećničke odluke.
Hrvatska politička strategija bez maski
Za razliku od bošnjačkih predstavnika, hrvatski vijećnici ni ne pokušavaju prikriti svoj politički cilj – teritorijalnu kontrolu i zaokruživanje prostora. Njihova strategija je otvorena, sistematična i planska. Njihova snaga ne leži samo u vlastitom političkom organizovanju, nego i u slabosti bošnjačkih predstavnika, koji svojom servilnošću omogućavaju realizaciju ovih planova.
Gradonačelnik Mario Kordić pokušao je odluku umotati u priču o “razvoju i interesu poljoprivrednika”, svjestan da OHR može reagovati. Ali izrečeno je zapravo priznanje: znamo da kršimo pravila, ali računamo da će proći.
Identican scenarij – Ivan Sedlo
Ovo nije izolovan slučaj. Gotovo identičan obrazac vidjeli smo nedavno u slučaju Ivan Sedlo, gdje je Vlada Kantona Sarajevo pod koncesiju predala stotine hiljada kvadratnih metara državnog zemljišta. Dakle, radi se o strategiji: ono što pripada državi, pretvara se u privatni interes.
“Gruntovni pečat” podjela
Ovakve odluke imaju dugoročne posljedice. Jednom kada zemljište pređe u druge ruke i kada se promjene upišu u gruntovnice, povratak je gotovo nemoguć. Tako se, malo po malo, Bosna i Hercegovina pretvara u državu koja postoji samo na papiru – dok je na terenu rasparčana i predana.
Najveća odgovornost – na “svojima”
Paradoks je jasan: dok Milorad Dodik i Dragan Čović otvoreno vode politiku podjela, najveću štetu državi nanose upravo bošnjački političari, koji im svojim glasovima i odlukama otvaraju put. Oni koji se zaklinju u “cjelovitu BiH” danas potpisuju dokumente koji tu cjelovitost razaraju.
I zato se mora postaviti pitanje – da li su ti političari svjesno izdali državu ili je izdaja već toliko normalizovana da je više i ne prepoznajemo?
Bosna na papiru, profit u džepovima
Ako ovakvi procesi nastave tempom kojim idu, BiH će ubrzo postojati samo u ustavu i na zastavi. Na terenu će ostati tri bošnjačka “geta”, dok će sve ostalo biti zaokruženo u interesu drugih politika. Najveća tragedija nije u tome što drugi narodi slijede svoje projekte – nego u tome što bošnjački političari dobrovoljno guraju državnu imovinu u tuđe ruke, sve zarad ličnog profita.
Odluka Gradskog vijeća Mostara nije samo pitanje poljoprivrednog zemljišta. To je pitanje državnog opstanka. Ako se ovakvi procesi nastave, Bosna i Hercegovina će nestati ne zbog vanjskog neprijatelja, već zbog unutrašnjih trgovaca koji su pokazali da im je fotelja važnija od teritorije i države.
