Na jučerašnjoj sjednici Gradskog vijeća Mostara, tema koja bi trebala predstavljati simbol suživota i zajedničkog napretka, pretvorila se u još jedan spektakl političkih igara.
Odluka o prodaji zemljišta neposrednom pogodbom za izgradnju vjerskog objekta povučena je iz dnevnog reda, a izbio je novi sukob između HDZ-a i SDA. HDZ, stranka koja se hvali zaštitom svojih "nacionalnih interesa", odlučila je zadržati zemljište i ne dati ga Islamskoj zajednici za izgradnju džamije, zahtijevajući od SDA političara izvinjenje.
Ova situacija nije samo pitanje fizičkog prostora, već predstavlja dublje i suštinsko pitanje o pomirenju i suživotu u Mostaru i cijeloj Bosni i Hercegovini. Naime, koliko god to HDZ nastojao prikazati kao pravno pitanje ili pitanje komunalnog reda, zapravo se radi o očiglednom političkom manevru. Njihov zahtjev za izvinjenjem dolazi u trenutku kada je svima jasno da su rane iz prošlosti još uvijek svježe, a duhovi prošlih zločina i nepravdi visoko su podignuti u zraku.
Izvinjenje koje HDZ traži od SDA simbolizuje sramotu koja se ne može izbrisati. Kada govorimo o izvinjenju, postavlja se pitanje: Ko se i kada "ispričao" Bošnjacima za udruženi zločinački poduhvat (UZP)? Da li su zaboravljeni masakri, etničko čišćenje i stradanje nedužnih ljudi, ili se HDZ pretvara da su to samo "prijateljski razgovori" koji se mogu rešavati političkim propagandnim saopštenjima? Čini se da je izvinjenje koje se traži više od simboličnog čina – to je zapravo pokušaj redefinisanja historije i prikrivanja vlastitih zločina.
Kada se preispitaju zahtjevi i motivacije HDZ-a, dolazimo do spoznaje da su oni zasnovani na strahu. Strahu od promjene, strahu od dijaloga, i strahu od zajedničkog života. Odbijajući dati zemljište Islamskoj zajednici, HDZ ne samo da nastavlja politiku isključivosti, već i potkopava temeljne principe ljudskih prava i slobode vjeroispovijesti. U zemlji koja teži euroatlantskim integracijama, ovakva ponašanja su neprihvatljiva.
Ovo povlačenje odluke nije samo politička igra, već i udar na samu suštinu suživota u Mostaru. Izgradnja džamije nije samo pitanje vjerskog objekta; to je pitanje identiteta, kulture i prava Bošnjaka na vlastitu duhovnost. Ako se zemlja koju svi dijelimo koristi kao oružje za političke igre, tada se postavlja pitanje - dokle ćemo ići s ovim ludilom?
Mostar bi trebao biti simbol suživota, a ne arene za političke sukobe. U ovom trenutku, suživot i dijalog su jedini pravi put. I dok političke stranke nastavljaju s svojim prepucavanjima, građani Mostara, bez obzira na etničku pripadnost, zaslužuju prostor za zajednički život i izgradnju budućnosti bez predrasuda.
Ova situacija je podsjetnik na to da su pojedinci i stranke odgovorni za stvaranje društva u kojem se svaki građanin može osjećati sigurnim i poštovanim. Prije nego što HDZ postavi nove uvjete, trebali bismo se zapitati - kada ćemo se svi zajedno ispričati za prošlost koju ne možemo promijeniti, ali možemo učiniti boljom sadašnjost? Na nama je da preuzmemo odgovornost i izgradimo Mostar kakav zaslužujemo – grad bez predrasuda, grad mira i suživota.
