Michael Murphy, ambasador SAD-a u BiH, u Livnu se krajem prošle godine sastao sa maualimom Šejlom Mujić-Kevrić i časnom sestrom Blankom Jeličić. Sve što je čuo i vidio tokom susreta sa ove dvije žene posvećene humanitarnom radu, na ambasadora je djlelovalo zapanjujeće. Želio je istražiti da li je sve baš tako. Nekoliko mjeseci kasnije, ambasada SAD-a u BiH, proglasila je mualimu Šejlu Mujić-Kevrić i sestru Blanku Jeličić heroinama mjeseca februara.
“Čast mi je upoznati sestru Blanku i mualimu Šejlu, čija je priča o međureligijskoj saradnji za pomoć onima kojima je potrebna inspiracija svima i služi kao primjer onima koji se žele boriti za interese građana BiH. One utjelovljuju humanost i međureligijsku saradnju dok pomažu onima kojima je pomoć potrebna, pokazujući da vjerske i etničke razlike ne moraju biti prepreka za rad na pozitivnim promjenama”, kazao je, nakon svega, Michael Murphy.
I sestra Blanka i mualima Šejla vrlo skromno prihvataju ovo priznanje. „Ne znam ni šta znači heroina mjeseca, ali ako je američka ambasada to objavila, onda je sigurno nešto vrijedno“, kaže mualima Šejla za etto.ba, dok sestra Blanka dodaje da nije sigurna da zaslužuje titulu heroine, jer radi samo ono što joj nalažu vjera u Boga i pripadnost redu sestra milosrdnica Sv. Vinka Paulskog.
One koje rade dobra djela
Časna sestra Blanka Jeličić iz Marijansko-vinkovske mladeži i mualima Šejla Mujić-Kevrić, koordinatorica Udruženja žena Medžlisa Islamske zajednice Livno, posvećene su humanitarnom radu i pomažu onima kojima je pomoć najpotrebnija. Vozeći se u kombiju sa željom da pomognu drugima i ljude ispune srećom, one razbijaju predrasude o međureligijskoj mržnji u BiH, koje su kreirale rigidne nacionalističke ideologije. Vjera u Boga upravo je ono što ih ujedninjuje u humanitarnoj misiji, slijedeći poziv vjere one pristupaju siromašnim, bolesnim i nemoćnim. Iako najviše djeluju u Livnu i njegovoj okolici (Kantonu 10), njihov kombi obišao je skoro cijelu Bosnu i Hercegovinu.
"Kako odbiti nekoga ko vas pozove u pomoć, ko je u potrebi? Naravno, nismo u mogućnosti odgovoriti na sve molbe i zahtjeve. To nam je žao, ali uz pomoć dobrih ljudi koji se jave i pošalju materijalna dobra, u mogućnosti smo pomoći. Ljudi se sami javljaju i nude svoje priloge. No, nije to uvijek tako. Najčešće se same pobrinemo za potrebno, pa direktno molimo pomoć od ljudi za koje znamo da su spremni i da mogu pomoći“, kaže sestra Blanka.
Mualima Šejla ističe da je svako dobro djelo koje uradimo veliko za nekoga, iako nama možda izgleda kao malo.
"Najbolji način da budete oni koje rade dobra djela, jeste da postanete dio svoje zajednice, neke grupe ili organizacije koja se brine za potrebe čovjeka. A onda, kada krenete u djelovanje, razbijajte predrasude. Ja se vodim i hadisom poslanika Muhameda s.a.v.s., koji je rekao: 'Onaj ko spasi jednog čovjeka,kao da je spasio čitavo čovjecanstvo'“, kaže mualima.
U zajedničkoj humanoj misiji već su duže od pet godina, a spojio ih je poziv u pomoć majke četvero djece, koja nije imala mašinu za veš. Danas, kažu, njihova saradnja prerasla je u nešto mnogo veće od onog što su mogle da zamisle. Tu porodicu i danas pomažu. U porodici je sada petero male djece, a uvjeti u kojima žive su vrlo teški.
"Blanka je prva prišla meni, to je istina, ne mogu reći da je bilo drugačije. Ali, mogla sam i ja odbiti da radimo zajedno, nisam morala prihvatiti, ali vrlo je važno pokazati otvorenost za nekoga. I poslije se vrlo jednostavno moglo dogoditi da se više nikada ne čujemo, jer ona ima svoje obaveze, ja svoje, ali smo nastavile s komunikacijom. Blanka je za to mnogo zaslužna, jer je po prirodi veoma duhovita, omiljena u društvu, pa je i mene tako pridobila. Mogu reći da danas na Blanku gledam kao na dio svoje porodice“, ističe mualima Šejla.
I za sestru Blanku njihova humanitarna misija mnogo je više od saradnje: "Šejla je divna osoba. Zajednički rad plod je dobrote naših srca koja prepoznaju onoga u potrebi. Naše djelovanje uvjerilo je mnoga dobra srca u mogućnost rada za sveopće dobro, u mogućnost biti i ostati čovjek i vjernik svoje vjerske zajednice koji s drugim i drugačijim čini dobro, a da pritom ništa ne gubi od svoga“.
Slijediti svoje srce
Ljubav i briga za za brata u potrebi njihov su pokretač. Međuljudsku saradnju vide kao prijeku potrebu u društvu.
„Nažalost, zaboravili smo biti ljudi. Onog trena u kojem se opredijelimo za ljudskost, širom se otvaraju vrata za iskreni međureligijski dijalog i suradnju. Bez čvrstog temelja ljudskosti, nema dobre i čvrste kuće. Stoga smatram da svi oni koji ljube ovu našu divnu zemlju, Bosnu i Heregovinu, imaju neotuđivo pravo raditi na dijalogu, a onda i na međureligijskom dijalogu i zajedničkom humanitarnom radu“, naglašava sestra Blanka.
Mualima Šejla smatra da je humanitarni rad najbolji vid međurelgijske saradnje i naglašava da se u to stotinu puta uvjerila:
„Smatram da je potrebno promovisati zajedništvo. Naš narod najčešće na nož dočeka svaku sličnu vijest, jer smo prilično ogorčeni i nemamo povjerenja više ni u koga, mnogo puta smo prevareni, izigrani. Ali, to nikako ne treba i ne smije da pokoleba nikoga ko želi da sarađuje s ljudima druge vjere ili nacionalnosti. Ukoliko iskra postoji, ne smije se dopustiti da se ugasi.“
Obje smatraju da uvijek moramo i možemo činiti više, kao i da moramo prestati gledati jedni na druge kao na prijetnju, jer Bosna i Hercegovina je zemlja prepuna dobrih i plemenitih ljudi.
„Imamo isti iskon, Bog nas je nastanio i povjerio nam ovu lijepu Bosnu i Hercegovinu u baštinu. Zajedno, kao ljudi, stojimo pred Bogom, stvoriteljem svijeta. Zajedno, kao ljudska bića osjećamo bol, tugu, radost, sreću i sve ono što je ljudskom stvoru karakteristično. Dakle, povezuje nas ono što je nebesko i što je ljudsko, a različiti su načini izražavanja. Moramo svraćati pozornost onomu što nam je zajedničko i što nam pomaže izgrađivati međusobno zajedništvo", naglašava sestra Blanka.
Mualima Šejla smatra da uvijek treba slijediti srce:
"Slušajmo svoje srce uvijek, a ne svoj razum koji će nas nekad prevariti i okrenuti protiv drugoga koji apsolutno nikakve veze nema s našim predrasudama, koje smo izgradili zbog nerealne slike prema drugačijem. Svaki dan razbijmo makar jednu predrasudu. Vrlo često kažem da, ako Blanka i ja svojom saradnjom svaki dan razbijemo makar jednu predrasudu koju neko ima prema drugome, onda je naša misija uspješna.“
Siromaha uvijek imamo uza se
Njihova humanitarna misija neće se brzo okončati, jer mnogo je onik kojima trebaju pomoći.
"Mnogo projekata je realizirano, a mnogo ih je na čekanju, jer siromaha uvijek imamo uza se", keže sestra Blanka, dok mualima Šejla napominje da njihove aktivnosti ovise i o sredstvima koje dobijaju od drugih dobrih ljudi i organizacija.
"Moram naglasiti da su naše akcije više vid podrške našim građanima, moralne i psihološke. Naše akcije im riješe neki trenutni problem, a nikako njihovu životnu situaciju“, naglašava mualima.
Činjenje dobra za ove dvije plemenite žene je i napredak koji izaziva druge da i oni čine dobro. Smatraju da nisu usamljene u svojoj misiji, a zahvalne su svima koji ih podržavaju. Nadamo se da će biti sve veći broj onih koji putuju sa njima.
