Sarajevski imam, Muhamed ef. Velić, podijelio je na svom Facebook profilu dirljiv i duboko promišljen razgovor koji je nedavno imao s jednim vjernikom u džamiji.
Priča koja se odvila, postavlja snažno pitanje o slobodi vjernika u društvu koje sve više postaje ekonomski ropsko, a vrijednosti vjere se suočavaju s teškim realnostima svakodnevnog života.
Imam je ispričao kako mu je prišao mladić neposredno prije džume, tražeći da završi namaz za samo 25 minuta jer ima samo pola sata pauze na poslu. Uzaludna je bila njegova molba da sve ubrzano završi, jer se morao striktno vratiti na posao. U tom trenutku, Velić je odlučio da mu kaže nešto što, iako možda nije bilo onako kako je mladić očekivao, ima duboko značenje u širem kontekstu.
„Razgovarao sam s njim i zamolio ga da me ne shvati pogrešno“, ispričao je Velić. „Taj momak nije obavezan klanjati džumu namaz. On je obavezan klanjati podne, a džumu, ona nije obavezna. Džuma je namaz za one koji su slobodni, za one koji su u stanju posvetiti se vjeri i slobodno prisustvovati namazu. Ti, mladiću, nisi slobodan. Niti ti, niti mnogi poput tebe, koji su od sistema učinjeni ekonomskim robovima. Vlast nas je učinila robovima, nisu omogućili slobodne petke za vjernike, kao što su, recimo, učinili nedjelje neradnim danom. To je gorka istina koju moramo prihvatiti.“
Ova scena koju je imam podijelio s pratiteljima na društvenim mrežama nosi snažnu poruku o stvarnom stanju društva. U svijetu u kojem su ljudi sve više pod ekonomskim pritiscima, gdje je radno vrijeme često nespojivo s duhovnim obavezama, džuma namaz, kao i mnoge druge vjerske prakse, postaju luksuz koji si ne mogu priuštiti oni koji se nalaze u strogim okovima tržišta rada. Efendija Velić je ovom pričom podsjetio na to da džuma nije samo duhovna obaveza, već i simbol slobode i autonomije, koju mnogi danas ne mogu doživjeti jer su postali „robovi“ vlastitih okolnosti.
Na kraju, ovaj iskreni trenutak iz džamije postavlja pitanje koliko smo stvarno slobodni u društvu koje nas uči da žrtvujemo i duhovnu dimenziju svog života u ime ekonomskih interesa.
