Na današnji dan, 1. novembra 1995. godine, u vojnoj bazi Wright-Patterson u Dejtonu, u američkoj saveznoj državi Ohio, započeli su mirovni pregovori kojima je cilj bio okončati krvavi rat u Bosni i Hercegovini, rat koji je tri godine razarao zemlju i živote miliona ljudi.
To nije bio samo trenutak u kojem su se okupljeni politički lideri sjeli za sto, već trenutak kada je svijet svjedočio pokušaju da se prekine jedan od najstrašnijih sukoba u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.
Dejtonski pregovori nisu bili samo hladni diplomatski pregovori. To je bio susret suprotstavljenih strana, ratnih vođa i posrednika iz međunarodne zajednice, koji su u jednom momentu morali odlučiti hoće li budućnost Bosne i Hercegovine biti mirna ili će se krvoproliće nastaviti. Okupljeni lideri – predsjednik Alija Izetbegović, predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman i lider srpskih snaga Slobodan Milošević – pristali su na pregovore u organizaciji tadašnjeg američkog državnog sekretara Warrena Christophera i glavnog pregovarača Richarda Holbrookea. Uz podršku SAD-a, Evropske unije i Ujedinjenih nacija, postavljeni su temelji za mirovni sporazum koji će, iako nesavršen, omogućiti da oružje konačno utihne.
Između mira i razdora: dileme i suze delegacija
Nijedna od strana nije došla na pregovore u Dejton bez tereta. Na svakom licu, u svakoj delegaciji, mogao se vidjeti trag bola, sjećanje na žrtve i strah od gubitka teritorije, identiteta i budućnosti. Iako se mnogima činilo da su tri godine rata već dovoljno iscrpile sve nade, u Dejtonu se osjećala težina odluke – odluke o tome da li će Bosna i Hercegovina, zemlja toliko bogata istorijom, kulturom i tradicijom, opstati kao jedinstvena država ili će biti podijeljena po etničkim linijama.
Na pregovorima su iznošeni bolni ustupci, a delegacije su bile suočene s pitanjem: koliku cijenu su spremne platiti za mir? Neki od delegata su sa suzama pristupili dokumentima i kartama koje su se razmatrale, svjesni da svaki potez olovkom znači ustupak za koji će se neko u Bosni i Hercegovini osjećati kao izdani heroj, zauvijek obilježen posljedicama rata. Richard Holbrooke, glavni američki pregovarač, kasnije će reći da su pregovori u Dejtonu bili "najintenzivnije i emocionalno najteže iskustvo" u njegovoj karijeri, te da je cijeli svijet gledao kako se oblikuje budućnost jedne napaćene zemlje.
Dejtonski sporazum: mir kroz kompromis, cijena kroz podjele
U Dejtonu je 21. novembra 1995. postignut dogovor, a formalno potpisivanje uslijedilo je 14. decembra u Parizu. Ovim sporazumom rat je okončan, ali je Bosna i Hercegovina dobila strukturu koja će je obilježiti decenijama. Zemlja je podijeljena u dva entiteta – Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku – uz specifičan Distrikt Brčko. Dejton je donio mir, ali ga mnogi smatraju "hladnim mirom", jer je time postavljena struktura u kojoj će političke tenzije, nacionalističke retorike i teškoće u uspostavljanju zajedničkog identiteta biti prisutne i desetljećima kasnije.
U trenutku kada su vođe stavili svoje potpise na dokument, oružje je konačno utihnulo, ali su pitanja identiteta, pravde i istine ostala neodgovorena. Žrtve genocida u Srebrenici, masakra u Prijedoru, opsade Sarajeva, i brojni nevini civili širom Bosne i Hercegovine nisu dobili odgovore niti pravedan kraj za svoje najmilije. Dejtonski sporazum je donio mir, ali ne i pravu pravdu, niti konačno pomirenje.
Na dan kad je stvoren mir, ostavljena je rana
Svaki 1. novembar od tada ostaje sjećanje na taj povijesni događaj – trenutak kada je Bosna i Hercegovina dobila mir, ali je njena duša ostala podijeljena. I danas, gotovo tri desetljeća kasnije, Dejtonski mirovni sporazum ostaje tema debata i kontroverzi. On je donio mir, ali je njegov ustroj otežao stvaranje funkcionalne i stabilne države. Svako sjećanje na Dejton nosi sa sobom i sjetu, jer je mir kupljen uz cijenu koja se i danas osjeća u podjelama, političkim krizama i borbi građana da očuvaju ono zajedničko.
Dejton je bio i ostao prijelomna tačka u historiji Bosne i Hercegovine – trenutak kada je svijet konačno pokazao da mu je stalo do mira, ali i trenutak kada je taj isti svijet postavio temelje za strukturu koja i dalje ograničava puni potencijal jedne bogate, istorijom i raznolikošću ispunjene zemlje. Bosna i Hercegovina je u Dejtonu dobila priliku za novi početak, ali s posljedicama koje su nerijetko bile jednako teške kao i same ratne rane.
