Četvrtog februara 1998. godine, simbolički trenutak za Bosnu i Hercegovinu, stara bijela zastava, koja je nosila grb Kotromanića, ustupila je mjesto novoj, plavoj zastavi s žutim trokutom, koji je na sebi nosio granice države.
Na toj zastavi smjestilo se devet zvijezda, koje nisu bile samo dekoracija, već odražavale ideju Bosne i Hercegovine kao dijela evropskog okruženja. Ovaj trenutak je bio više od pukog izmijenjivanja tkanine – bio je to simbol političkih borbi, kompromisa, i nečega što je bilo nametnuto, a opet nosilo težak teret onoga što je Bosna postala.
Zastava, koja će dugo biti predmet nesuglasica, nije bila rezultat zajedničkog dogovora među poslanicima Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. S obzirom na duboke političke podjele i neslaganja, Carlos Westendorp, međunarodni visoki predstavnik, bio je taj koji je donio konačnu odluku, nametnuvši novu zastavu kao jedini mogući simbol jedinstva i predstavljanja Bosne i Hercegovine.
Nametanje zastave nije bilo samo političko pitanje. Bilo je to pitanje opstanaka na globalnoj sceni. Naime, kako bi zemlja mogla biti predstavljena na Olimpijadi u Naganu 1998. godine, morala je imati jedinstvenu zastavu koja bi simbolizirala novi početak. Zastava koja je u tom trenutku postala ne samo politička, već i kulturna obveza.
Tek 2001. godine, Parlamentarna skupština usvojila je Zakon o novoj zastavi, a plava boja na zastavi potamnjela je, simbolizirajući, možda, i težinu koju je nosila. Taj trenutni kompromis bio je dugotrajan proces, kroz koji je Bosna i Hercegovina ne samo politički, već i emotivno prolazila kroz svoje postratne traume, suočavajući se s novim simbolima, novim identitetom i novim izazovima.
Mjesecima nakon što je nova zastava postavljena, sredinom maja 1998. godine, usvojen je i grb Bosne i Hercegovine, koji je zamijenio plavi štit sa žutim trokutom. Grb sa ljiljanima zamijenio je staru, tešku prošlost, ali još uvijek nije mogao potpuno zaustaviti tragove bola koji su ostali iz ratnih godina. Petokrake zvijezde na novom grbu bile su, možda, samo još jedan podsjetnik na to koliko je Bosna bila ranjena, ali i koliko je bila sposobna da, uprkos svemu, opstane i pronađe snagu da se ponovo izgrade i stvore novi simboli nade.
