U srcu Sarajeva, Nacionalna univerzitetska biblioteka BiH (NUB BiH) nalazi se na rubu ponora, a svi signali upućuju na to da se bliži njen konačni kolaps.
U trenutku kada je društvo suočeno s brojnim izazovima, ova institucija koja bi trebala biti simbol znanja i kulture, postala je metafora za neodgovornost i nesposobnost vlasti. S obzirom na trenutnu situaciju, postavlja se pitanje: da li je ovo kraj jedne od najvažnijih institucija u našoj zemlji?
Obećanja bez pokrića
Premijer Federacije BiH, Nermin Nikšić, je u avgustu obećao interventna sredstva kako bi se NUB BiH održala na životu do kraja godine. No, kao što to obično biva u našoj politici, ta obećanja ostala su samo mrtvo slovo na papiru. Predsjednik Vijeća zaposlenika NUB BiH, Aldin Huskić, ogorčeno navodi da su nakon razgovora sa premijerom prošli mjeseci bez ispunjenja datih obećanja, a sredstva koja su im potrebna za osnovno funkcioniranje još uvijek nisu pristigla.
„Jedina sredstva koja smo dobili početkom godine su od Kantona Sarajevo. Dobili smo 220.000 KM, što nam je bilo dovoljno za dvije plate“, izjavljuje Huskić. S obzirom na to da institucija funkcioniše bez direktora i upravljačkih odbora, jasno je da su njihovi problemi daleko od jednostavnih. Upravni i nadzorni odbor su neophodni za bilo kakvo donošenje odluka, a njihovo odsustvo znači da je NUB BiH praktično pravno nepostojeća.
Pravni vakuum i nesposobnost vlasti „Ministarstvo civilnih poslova BiH se izjašnjava da nije nadležno, dok Vlada FBiH tvrdi da smo državna institucija“, nastavlja Huskić. Ova apsurdna situacija u kojoj se vlasti prebacuju odgovornost sa jedne strane na drugu stvara pravni vakuum u kojem institucija ne može funkcionirati. Dok svi upiru prstom jedni na druge, biblioteka tone sve dublje, a zaposlenici su na rubu izdržljivosti.
U trenutnoj situaciji, s 37 uposlenih i brojnim otkazima, jasno je da se NUB BiH suočava s nedostatkom resursa i ljudstva. Idealna situacija, prema sistematizaciji, bi zahtijevala 110 zaposlenih, ali sada se zaposlenici suočavaju s nesagledivim opterećenjima. "Dosta nas radi tri posla u ovoj instituciji i samo je pitanje dana kada ćemo opet doći do zatvaranja", upozorava Huskić.
Kultura na rubu kolapsa
S obzirom na to da su nedavna ulaganja u kulturu bila više nego skromna, jasno je da vladajuće strukture ne prepoznaju značaj institucija kao što je NUB BiH. "Imamo kolegicu koja se porodila, a ne može da izda papire za porodiljsku naknadu jer nema ovlaštene osobe koja bi potpisala. Ovo nije samo pitanje administracije; ovo je pitanje ljudskog dostojanstva", naglašava Huskić. Ove priče o nesposobnosti vlasti prelaze iz okvira birokratskih propusta u sferu ljudskih prava i dostojanstva.
Nadalje, ugovor s internet provajderom je istekao, a pitanje je dana kada će im usluga biti isključena. „Kad nam isključe internet, naš će posao stati. Cobis, obrada knjiga, usluživanje korisnika – sve će stati“, upozorava Huskić. Ova situacija jasno oslikava krizu u kojoj se NUB BiH nalazi, ali i opasnost od gašenja institucije koja bi trebala biti bastion znanja i kulture.
Vlast ili haos?
U ovoj agoniji, gdje vlast ne preuzima odgovornost, gdje su obećanja suviše često prazne fraze, a potrebna sredstva nikako da stignu, jedno je sigurno: kultura u BiH umire. Dok se vlasti igraju političkih igara i prebacuju odgovornost, NUB BiH i njeni zaposlenici postaju žrtve ove nemoralne i neodgovorne politike.
Ova situacija nije samo kritika trenutnog stanja u NUB BiH; to je alarm za sve nas. Moramo se zapitati koliko dugo možemo trpjeti ovakvu vrstu neodgovornosti prije nego što postanemo potpuno apatetični prema svojoj kulturi i nasljeđu. Hoće li NUB BiH doživjeti svoju rehabilitaciju ili će nestati u povijesti kao još jedna institucija koju je vlast zaboravila? Samo vrijeme će pokazati, ali jedno je sigurno: dok se ne osvijestimo kao društvo, sudbina ove institucije je već zapečaćena.
