Dok se svijet i region utrkuju u opremanju svojih armija najnovijom tehnologijom, Bosna i Hercegovina se, na sramotu svih koji se kunu u patriotizam i državne interese, oslanja na oklopne transportere koji bi jedva prošli kao eksponati u vojnom muzeju.
Oružane snage BiH, umjesto da budu kičma državne sigurnosti, pretvorene su u karikaturu – armiju koja pokušava igrati ulogu modernog vojnog subjekta dok se vojnici guše u prašini zastarjele opreme iz sedamdesetih godina prošlog vijeka.
Oklopni transporteri ili pokretni sarkofazi?
Američki oklopni transporteri M113 A2, koji čine glavni oslonac u voznom parku OS BiH, proizvode se od 1960-ih. Čak su ih SAD, njihovi tvorci, osamdesetih godina prošlog vijeka povukli iz upotrebe, zamijenivši ih mnogo modernijim M2 Bradley modelima. Zašto? Zato što aluminijski oklop M113 A2 pruža zaštitu jedino od ličnog naoružanja, dok svaki veći kalibar ili eksplozivna naprava praktično garantuje smrt posade i uništenje opreme.
U modernim sukobima, gdje mine i improvizovani eksplozivi dominiraju bojnim poljem, ovi transporteri predstavljaju ništa manje nego pokretne sarkofage. Vojnici koji ulaze u njih znaju da rizikuju živote više zbog zastarjelosti opreme nego zbog neprijateljske prijetnje. Ovo je realnost naše vojske u 2024. godini – vojske koja se formalno zaklinje u NATO standarde, dok praktično operiše na tehnološkom nivou Hladnog rata.
Ministarstvo priznaje katastrofu – ali šta dalje?
Ministarstvo odbrane BiH, u rijetkom momentu iskrenosti, priznaje alarmantno stanje specijalizovanih vozila. Ne samo da su ovi transporteri neadekvatni za savremene izazove, nego ih je gotovo nemoguće održavati. Rezervnih dijelova nema, a tehničari su prepušteni improvizaciji. Svaki pokušaj remonta ovih vozila liči na oživljavanje davno preminulog pacijenta.
Plan je, kažu, da se do 2028. godine nabavi 46 novih transportera po cijeni od 44 miliona KM. Ali koliko je taj plan realan? Koliko smo puta čuli velika obećanja o modernizaciji vojske, samo da bi se sredstva preusmjerila u druge "prioritete" – poput luksuznih automobila, nepotrebnih delegacija i nepotističkih projekata? Da li iko u Ministarstvu stvarno vjeruje da će se ovaj plan ostvariti, ili je ovo samo još jedna bajka za javnost dok vojska nastavlja propadati?
Municija na rubu eksplozije: Tempirane bombe u skladištima
Dok transporteri vuku na dno, stanje sa municijom je jednako zastrašujuće. Prema informacijama iz Ministarstva, većina municije u skladištima OS BiH starija je od 30 godina. Hemijske analize pokazuju da je stabilnost pogonskih goriva ozbiljno narušena, što znači da je ova municija opasna čak i za skladištenje, a kamoli za upotrebu.
Planirana je investicija od 156 miliona KM u narednih 11 godina kako bi se popunile zalihe municije i minsko-eksplozivnih sredstava. Ali opet se postavlja pitanje: gdje je bio taj novac svih ovih godina? Kako je moguće da smo dozvolili da skladišta Oružanih snaga postanu tempirane bombe, prijetnja ne samo vojsci nego i civilima koji žive u blizini ovih objekata?
BiH kao vojni patuljak u regionu
Dok BiH tapka u mjestu, susjedne zemlje ulažu ogromne resurse u modernizaciju svojih armija. Srbija nabavlja najnovije ruske i kineske sisteme, uključujući PVO S-400 i borbene dronove. Hrvatska se diči nabavkom američkih helikoptera Black Hawk i francuskih borbenih aviona Rafale. Čak i Crna Gora, sa znatno manjim budžetom, uspijeva ulagati u modernizaciju.
Bosna i Hercegovina, s druge strane, ostaje potpuno nemoćna pred regionalnim i globalnim prijetnjama. U situaciji sve većih geopolitičkih tenzija, naša vojska ne može garantirati sigurnost ni na papiru. Kakva je poruka poslata našim vojnicima, ali i našim neprijateljima? Poruka slabosti, nebrige i potpune nemoći.
Ko je odgovoran?
Odgovor je jasan: političke elite koje decenijama ignorišu nacionalnu sigurnost i koriste vojsku kao politički alat. Svaka vlast dolazi s obećanjima o reformama, ali rezultati su uvijek isti – propast. Zukan Helez, ministar odbrane BiH, nije bio dostupan za komentar. Njegova šutnja govori više od bilo koje izjave.
Ako se nešto drastično ne promijeni, Bosna i Hercegovina neće imati vojsku dostojnu tog imena. Oružane snage BiH ne trebaju samo nove transportere ili municiju – trebaju kompletnu transformaciju. Ali za to je potrebna politička volja koja trenutno ne postoji.
Nacionalna sigurnost nije luksuz, već nužnost. Nažalost, u BiH se čini da ni sigurnost, ni vojska, ni građani nisu prioritet. Pitanje je samo kada će oni koji donose odluke prestati ignorisati stvarnost.
Jer u ovom trenutku, nije pitanje kada će se desiti novi problemi – već koliko ćemo skupo platiti cijenu nečinjenja.
