Završena je obnova munare i kupole Šarene džamije u Tuzli, čime joj je nakon 135 godina vraćen sjaj. Svečano otvaranje ove obnovljene sakralne građevine, kao jednog od simbola Tuzle, zakazano je za 5. maj. Nalazi se u centru grada i jedan je od najznačajnijih spomenika islamske arhitekture u Bosni i Hercegovini. Bit će otvorena u sklopu manifestacije "Dani vakufa 2025".
Ukupna obnova koštala je 2,1 milion KM, a u potpunosti ju je finansirala Generalna direkcija vakufa Turske, posredstvom Vakufske direkcije Islamske zajednice u Bosne i Hercegovine. Zahvaljujući tome, Šarena džamija, poznata i kao Časna, Atik, Gradska te Behram-begova, vraćena je u oblik koji podsjeća na njen prvobitni izgled. Protokol o restauraciji potpisan je 2017., a radovi su započeli 2018.
Kako je riječ o nacionalnom spomeniku od 2010., radove su, osim Vakufske direkcije, pratili i stručnjaci Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.
Obnova i arhitektura
Rekonstrukcija je bila izrazito složena i zahtjevna proces - od istražnih radova i projektovanja, pa sve do same izvedbe. Sada Šarenu džamiju krase bogati zidni motivi koji, osim duhovnog značaja, ostavljaju snažan vizuelni dojam i podsjećaju na bogatu kulturno-historijsku baštinu. Prelijepa unutrašnjost svjedoči o njenoj izuzetnoj umjetničkoj i arhitektonskoj vrijednosti.
"Spoj tradicijske arhitekture i stranih utjecaja rezultirao je jedinstvenim arhitektonskim izrazom. Reljefna i slikana dekoracija, jedna od glavnih odlika pseudomaurskog stila u Šarenoj džamiji, ubraja se među najljepše u Bosni i Hercegovini", ukazao je Elmedin Avdibašić, viši stručni saradnik za vakufe u Medžlisu Islamske zajednice Tuzla.
Napomenuo je da su sve estetske karakteristike, uključujući obradu fasade, otvore, dekorativne elemente poput nazubljenih prsobrana i vijenaca, te unutrašnja obrada, izvedene u pseudomaurskom maniru.
"Jedna od karakteristika Behram-begove džamije, koja podsjeća na maursku arhitekturu, potkovasti su lukovi iznad prozora i na trijemu. Takvi lukovi karakteristični su za islamsku Španiju, dok je bež-crvenkasta fasada u obliku linija tipična za mamelučko doba srednjovjekovnog Kaira", objasnio je Avdibašić.
Obnova je značila brojne zahvate: uklanjanje četvorovodnog krova iznad molitvenog prostora i izgradnju autentične kupole, uklanjanje trijema izgrađenog 1960. i njegovo vraćanje u prvobitni oblik, obnavljanje reljefne dekoracije na munari i fasadama, konstruktivnu sanaciju temelja, ojačavanje zidova, oslikavanje enterijera,, kao i uređenje harema i vanjskog prostora. Kupola džamije sada izgleda kao ona iz 1888.
"Nakon oštećenja drvene konstrukcije kupole prilikom skidanja olovnog pokrova, arhitekt Franc Kuril je 1895. izradio projekat adaptacije prema kojem je originalna drvena kupola zamijenjena četvorovodnim krovom. Drvene sofe sa baldahinom srušene su 1960., a umjesto njih su izgrađene nove sofe s osam zidanih stubova povezanih lukovima, pokrivene trovodnim krovom", istakao je Avdibašić.
Istražni radovi i pripreme za izradu projekta trajali su godinama. Glavna linija rasjeda neravnomjernog i nepravilnog slijeganja tla u starom dijelu grada prolazila je, kako je naglasio, upravo ispod džamije, što je za geologe i statičare predstavljalo poseban izazov.
"Unutrašnjost džamije više puta je bojena, a prilikom restauracije su provedeni istražni radovi na slikarskim dekoracijama u cilju utvrđivanja autentičnog izgleda. Nedostatak arhivske građe otežavao je donošenje odluka o kupoli i njenoj dekoraciji, ali zahvaljujući stručnosti brojnih saradnika svi su izazovi uspješno prevaziđeni", naveo je.
Oslikavanje enterijera izvršeno je, kako dodaje, prema principima Venecijanske povelje - nove boje su prirodne i nijansu svjetlije od originalnih. Avdibašić se osvrnuo i na pitanje materijala.
"Specifičnost Tuzle, posebno ovog dijela grada, jeste prisustvo soli u zemljištu. Malteri korišteni pri izgradnji povlačili su so, što je dovelo do njihove krhkosti. Prije same restauracije, so je intenzivno uklanjana specijalnim metodama, a u restauraciji su korišteni isključivo materijali iz tog vremena - riječni pijesak i krečni malter, bez cementa", izjavio je.
Historija građevine
Šarena džamija je smještena na blagom uzvišenju u Atik mahali u Tuzli. Prvi put se spominje 1548., a smatra se da je izgrađena nakon 1533. Vakuf Časne (Atik) džamije nastao je u prvoj polovini 16. stoljeća. Džamija, zajedno s medresom i mektebom, izgorjela je u požaru 10. septembra 1871. godine.
Projektovao ju je Franc Mihanović dok su kasnije adaptacije rađene po projektu Franca Kurila. To je rijedak i vrijedan primjer arhitekture tog doba, a njen značaj dodatno povećava autentična slikana dekoracija, koja se, iako djelomično prekrivena, uspjela očuvati. Zbog dvobojne fasade i bogato oslikanog enterijera, u narodnoj tradiciji poznata je kao Šarena džamija.
