Bivši ministar sigurnosti BiH i predsjednik DNS-a, Nenad Nešić, odlučio je svoju slobodu – nakon gotovo pet mjeseci provedenih u pritvoru – proslaviti uz narodnjačke stihove, cigare i društvo dobro poznatih aktera s političke margine. Lokacija: Istočno Sarajevo. Povod: “Nešić opet na slobodi”. Poruka: “Svaka bi fukara da ubije vuka”.
Vuk je, jasno, on. Bar u vlastitom doživljaju stvarnosti.
Nešić, koji je krajem prošle godine završio iza rešetaka u akciji “Tunel 2”, sada se, umjesto u sudnici, razmeće slobodom pred prijateljima i stranačkim pulenima. Kao da nije bio upleten u jednu od najtežih korupcijskih afera u novijoj historiji entitetske vlasti. Kao da nije pod istragom Tužilaštva BiH za udruživanje radi činjenja krivičnih djela, zloupotrebu položaja, pranje novca i primanje mita. Kao da nije bio ministar sigurnosti – čovjek koji je trebao štititi zakon, a sumnjiči se da ga je brutalno gazio.
U istom paketu sa Nešićem uhapšeni su i direktori preduzeća bliskih režimu u RS-u – Mirko Pandurević iz "Romanijaputeva", Srđan Mijatović iz “Puteva RS”, te zaposlenik Mladen Čajić. Cijela ekipa osumnjičena je da je u milionskim iznosima muljala s javnim novcem, infrastrukturom, tenderima i ko zna čime još. Ukratko – uzimali su iz džepova građana i punili vlastite, navodno pod plaštom razvoja.
No, umjesto da građani vide nastavak suđenja, pritvora, ozbiljnog institucionalnog odgovora i lanca koji se ne prekida – svjedočimo farsi: Nešić se šepuri po Istočnom Sarajevu, pjeva o “fukarama”, i pretvara da je žrtva. Još jedan u nizu "progonjenih Srba", kako već to ide u režimskoj propagandi.
Mjere zabrane koje mu je izrekao Sud? Smiješna formalnost. Ako može slaviti slobodu na ovakav način – jasno je koliko ga te mjere doista ograničavaju. Pravosuđe BiH, nažalost, ponovno pokazuje svoju rasklimanu kičmu, čije kosti pucaju čim se o njih osloni neko s političkom zaštitom i utjecajem.
Afera “Tunel 2” mogla je i trebala biti simbol prekretnice – trenutak kada država pokaže zube svojim korumpiranim sinovima. Umjesto toga, postaje još jedan podsjetnik da se u BiH ne isplati biti pošten. Da je zakon za sirotinju, a slavlje za elitu. Da oni koji drže lopatu ne kopaju temelje, nego sebi tunel ka slobodi – iz zatvora u kafanu.
Građanima BiH ostaje samo da sjede i posmatraju kako “vukovi” slobodno hodaju, dok sistem za njih kroji stihove. I to ne po zakonu – već po mjeri bahatosti.
Jer u državi gdje su “fukare” na ulici, a “vukovi” na slavlju, pravda više ne zavija – ona šuti.
