Dana 17. januara, iranski predsjednik Masoud Pezeshkian održao je povijesni sastanak sa svojim ruskim kolegom Vladimirom Putinom u Moskvi. Najavljujući novo poglavlje u rusko-iranskim odnosima, dvije zemlje potpisale su 20-godišnji sporazum o strateškom partnerstvu.
Ovim sporazumom formalizirane su obveze Rusije i Irana o proširenju vojno-tehničke saradnje, suprotstavljanju zapadnim sankcijama i širenju komercijalnih veza u energetskom sektoru.
Dok se i Rusija i Iran muče zbog gubitka svog najbližeg saveznika na Bliskom istoku, sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada, ovaj sporazum pruža vitalni poticaj njihovim bilateralnim odnosima.
Također osigurava da postojeći Sveobuhvatni sporazum iz 2001. između Rusije i Irana odražava višedimenzionalnu prirodu njihovog trenutnog partnerstva. Unatoč tome, ne ispunjava pakt o uzajamnoj obrani koji je Rusija potpisala sa Sjevernom Korejom u lipnju 2024., a zvaničnici obiju zemalja pomno su naglašavali da sporazum nije usmjeren ni na jednu treću stranu.
Dok predsjednik Donald Trump signalizira povratak maksimalnog pritiska protiv Irana i upozorava na nove sankcije ako Rusija ozbiljno ne sudjeluje u pregovorima o ukrajinskom ratu, sporazum će vjerojatno ojačati ekonomsku integraciju Moskve i Teherana.
Ako se šestotjedno primirje u Gazi pretvori u trajan prekid neprijateljstava, a napadi Hutija na brodove u Crvenom moru istovremeno ostanu, Rusija će biti u dobroj poziciji da opskrbi Iran dodatnim oružjem uz zadržavanje svoje strategije regionalnog balansiranja.
Iran produbljuje privrednu integraciju s Rusijom
Dok se Rusija i Iran suočavaju s povećanom izolacijom od Zapada, njihovi trgovinski odnosi nastavljaju jačati. Prošle godine, trgovina Irana s Rusijom porasla je za 14%, a ovo širenje je potaknuto sve većim komercijalnim interakcijama izvan energetskog sektora. Najveći uvoz Irana iz Rusije bilo je zlato, a najveća kupovina Rusije od Irana bila je paprika.
Novi sporazum o strateškom partnerstvu mogao bi poboljšati integraciju ruskog financijskog sustava s Iranom. Krajem 2024. dovršena su prva dva koraka prema integraciji platnih mreža iranskog Shetaba i ruskog Mira. Ove reforme omogućuju Rusima i Irancima da koriste svoje bankovne kartice na bankomatima bilo koje zemlje.
Budući da su ruske kreditne kartice Mir odobrene za korištenje u Iranu, dopuštanje korištenja iranske kartice Shetab u Rusiji sljedeći je korak prema komercijalnim vezama otpornim na sankcije. Kako ugovor o strateškom partnerstvu sadrži klauzulu protiv jednostranih sankcija, treba očekivati daljnji razvoj događaja na tom planu.
U Moskvi i Teheranu također postoji raširen optimizam o potencijalu sporazuma za jačanje projekata povezivanja između dviju zemalja. Nakon potpisivanja sporazuma o strateškom partnerstvu, ministri prometa Irana, Rusije i Azerbajdžana razgovarali su o regionalnoj integraciji.
Prema iranskom ministru cesta i urbanog razvoja, Farzanehu Sadeghu, fokus ovog sastanka bio je na proširenju tranzitnog koridora sjever-jug i povećanju njegovog prometa na 15 milijuna tona.
Pretvaranje ovih težnji u razvoj infrastrukture velikih razmjera moglo bi se pokazati izazovnim. Konstantin Siparo, ekonomist iz moskovskog Centra za postsovjetske studije, priznao je da sankcije protiv Irana ometaju razvoj ključnih čvorišta tranzitnog koridora sjever-jug te da postojeće željezničke i lučke objekte treba obnoviti za njegov bolji razvoj.
Potencijal rasta koridora sjever-jug dodatno je ometen nedostatkom vanjskih ulaganja na horizontu. Grigorij Lukjanov, stručnjak za Bliski istok na moskovskom Institutu za orijentalne studije, rekao je da je “gornja granica gospodarske suradnje u brojnim područjima već dosegnuta” i da se moraju priznati strukturna ograničenja na koridoru sjever-jug.
Plinovod koji povezuje Rusiju s Iranom još je jedan potencijalni projekt povezivanja. Nakon sastanka s Pezeshkianom, Putin je najavio planove Rusije da godišnje izvozi do 55 milijardi kubičnih metara plina u Iran. Ova se najava temelji na memorandumu o razumijevanju iz lipnja 2024. između ruskog Gazproma i Nacionalne iranske plinske tvrtke (NIGC) i koristila bi postojeće rute plinovoda za tranzit plina u sjeverni Iran preko Azerbajdžana ili Turkmenistana.
Dok ovaj projekt ima potencijal povećati prihode Irana i ublažiti ekonomski učinak zimskih nestašica energije, ovaj sporazum o tranzitu plina također ima svoje kritičare. Iranski list Jahan-e-Sanat izrazio je skepticizam u vezi s Putinovim planovima, budući da se prethodna obećanja Rusije da će uložiti 40 milijardi dolara u iranski sektor prirodnog plina nisu ostvarila.
Sporazum je nazvao “jednim od najgorih ugovora na svijetu” jer je osnažio iranskog rivala u izvozu energije Rusiju i spriječio bi Iran da koristi svoju infrastrukturu plinovoda za izvoz plina u Indiju. To sugerira da bi provedba ciljeva rusko-iranskog sporazuma o strateškom partnerstvu mogla biti kompliciran proces.
Utjecaj na sigurnosnu saradnju Rusije i Irana
Iako rusko-iranski sporazum o strateškom partnerstvu ima jasne odredbe za proširenu sigurnosnu suradnju, on je relativno slab po pitanju pojedinosti. Na temelju obrazaca rusko-iranskog dijaloga u neposrednoj izgradnji sporazuma i nekoliko detalja objavljenih u medijskim izvješćima koja su uslijedila, nove vojne vježbe, modernizacija iranskih zračnih snaga i suradnja u kibernetičkoj sigurnosti vjerovatno su na vrhu dnevnog reda.
Predviđeno je da će se stalno širenje rusko-iranskih vojnih vježbi na Bliskom istoku i u Euroaziji nastaviti sada nakon što je potpisan sporazum o strateškom partnerstvu. Omanski zaljev mogao bi biti žarište za ove vježbe, budući da su rusko-kinesko-iranske vježbe održane u ožujku 2024., a rusko-iransko-omanske vježbe u listopadu 2024.
Sporazum bi također dodao bilateralni sloj iranskom sudjelovanju u vježbama u srednjoj Aziji pod pokroviteljstvom Šangajske organizacije za suradnju (SCO).
Rusija bi također mogla pomoći Iranu u prijeko potrebnoj modernizaciji njegovih zračnih snaga. Nakon samita BRICS-a u listopadu 2024. u Kazanu u Rusiji, Iran je navodno dobio licencu za domaću proizvodnju zrakoplova Su-30 i Su-35. Iako je broj Su-30 aviona koje Iran namjerava proizvesti nepoznat, proizvodni ciljevi Teherana za Su-35 avione kreću se od 48 do 72.
Budući da su ruske planirane isporuke naprednih aviona Iranu odgođene zbog ograničenja opskrbe izazvanih ratom u Ukrajini i zabrinutosti oko eskalacije napetosti s regionalnim rivalima Teherana, ovaj sporazum o strateškom partnerstvu ima potencijal promijeniti tu dinamiku.
Sporazum o strateškom partnerstvu također će dovesti do jačanja suradnje u području kibernetičke sigurnosti između Rusije i Irana. Iako se Rusija povijesno opirala suradnji s Iranom u području kibernetičke sigurnosti, jer se bojala da će njezine napredne tehnologije biti prodane najboljem ponuđaču, dvije su zemlje potpisale sporazum o kibernetičkoj obrani 2021., a ruski tehnološki transferi uslijedili su nakon iranske isporuke dronova Rusiji. Time se stvara temelj za dugoročniju saradnju na području kibernetičke sigurnosti.
Budući da su ruske tvrtke poput Positive Technologies već provele opsežna istraživanja iranskog kiberprostora, kritičari sporazuma upozoravaju da bi iranski dužnosnici mogli upotrijebiti rusku kibernetičku tehnologiju za intenziviranje svoje represije nad disidentima. Budući da Rusija i Iran proširuju svoju upotrebu umjetne inteligencije u ofenzivnim kibernetičkim napadima, ovaj bi sporazum mogao ojačati suradnju u sferi umjetne inteligencije.
Što je pred nama u saradnji Rusije i Irana
Tijekom svog intervjua za rusku medijsku kuću Channel One, Pezeshkian je najavio da će sporazum biti “samo početak dugoročnog partnerstva” i izjavio da će novi pregovori uskoro dobiti oblik u obrambenom sektoru.
Kako su razgovori o novom sporazumu o strateškom partnerstvu započeli 2019., Pezeshkian predviđa nastavak putanje postupnog širenja bilateralne saradnje.
Iako će ovaj trend vjerovatno potrajati, on neće izmjeniti trvenja između dviju zemalja. Čvrsta potpora Rusije Zangezurskom koridoru, koji povezuje Azerbajdžan s njegovom enklavom Nakhchivanom i Turskom tranzitom kroz armensku pokrajinu Syunik, sukobljava se s interesima Irana na Južnom Kavkazu.
Ako prekid vatre u Gazi i eventualno dogovoreno rješenje u Ukrajini dovedu do odmrzavanja rusko-izraelskih odnosa, razmjer sigurnosne saradnje između Moskve i Teherana mogao bi se usporiti.
Štoviše, sporazum neće poljuljati percepciju da saradnja Rusije i Irana napreduje presporo. Nikita Smagin, stručnjak za Iran pri Ruskom vijeću za međunarodne poslove, nedavno je primijetio da su mnoge klauzule u sporazumu o strateškom partnerstvu iz 2025. preispitivale uvjete pakta iz 2001. koji mu je prethodio.
Noćna mora SAD-a i Izraela o punom rusko-iranskom vojnom savezu ostaje alarmantna iluzija.
