Narodno pozorište Sarajevo pred kolapsom dok Vlada KS šuti

Stanje pozorišta RBiH, dakle, govori upravo o tome u kakvom se stanju nalazi Republika, zbog nepostojanja kompetentne vlasti!

Dakle, glavni cilj te umjetnosti nije bila zabava, već informisanje običnog naroda o aktuelnim događanjima u svijetu i kritikovanje loše funkcionirajuće vlasti. Zbog toga je to i dan danas vrlo relevantan i važan dio svake Republike!

To je bio način da obični puk izrazi svoje nezadovoljstvo vladajućom elitom i taj način izražavanja je izrastao u pozorišne predstave, muziku, filmove itd. kakve ih danas poznajemo.

Muzičari bi se skupili na glavnom trgu, obično na podijumu s vješalima, kako bi ih ljudi dobro mogli vidjeti i zbijali šale s vlastodršcima i političarima i imitirali ih na podrugljiv način. A obični narod bi se smijao, pljeskao i dobacivao kruh, voće i pokoji dinar.

Drugi način zarade je bilo kritikovanje i ismijavanje vlastodržaca i političara na glavnom trgu ili pijaci.

Ulični muzičari su tako prenosili vijesti iz grada u grad, hodajući selima i gradovima, pjevajući i svirajući u nadi da će ih netko nahraniti zbog njihovih vijesti.

Najpoznatiji Evropski spjev je spjev o Beowulf-u, t.j. njegovoj hrabrosti i mudrosti kao ratnika. Pretpostavlja se da potječe iz 8. do 10. stoljeća i da ga je pisao Anglo-Sakson. Međutim, po samom imenu ratnika, možemo zaključiti da se radi o Slavenu.

Međutim, "pisali spjevove" ovdje znači izmišljali i pjevali stihove iz glave. Jer su obični ljudi svi bili nepismeni.

Prije nije bilo interneta, telefona, tv-a, radija ili novina. Ljudi su se informisali o dešavanjima u svijetu samo preko uličnih muzičara, koji su pisali spjevove o ratnicima, političarima i ljubavnim problemima običnih ljudi.

Draga djeco, znate li kako je nastalo pozorište i zašto je ono jako bitno za jednu Republiku?