Kada je 2022. godine formirana vlast na državnom nivou, a u aprilu 2023. godine i na nivou Federacije Bosne i Hercegovine, Naša stranka je po prvi put postala dio vlasti.
Iako su prepoznati kao ključni koalicijski partneri u uspostavljanju vlasti na oba nivoa, zvaničnici ove stranke, uključujući njenog predsjednika Edina Fortu, često se ponašaju kao da nisu u vlasti, već u opoziciji.
Ovaj paradoksalni pristup stvara nejasnoće u njihovom političkom djelovanju i izaziva pitanja o njihovoj stvarnoj ulozi u koaliciji.
Jedan od najočiglednijih primjera ovog ponašanja dogodio se kada je Forto javno kritikovao direktora Željeznica Federacije BiH, Enisa Džafića, zbog problema s obnovom željezničke pruge koja je uništena u poplavama koje su pogodile nekoliko dijelova BiH krajem septembra 2022. godine. Tokom press konferencije, Forto nije samo iznio kritike, već je i pozvao federalnu vladu da smijeni Džafića, ukazujući na navodne neuspjehe u sanaciji štete. Međutim, kada se analiziraju okolnosti, postaje jasno da Forto, kao član iste vlade koja uključuje i ministre Naše stranke, poziva na odgovornost vlasti u kojoj i sam sudjeluje. Ovakav pristup nije samo kontradiktoran, već se može smatrati i politički oportunističkim – Forto traži smjenu direktora u instituciji koja je pod nadzorom njegovih stranačkih kolega, umjesto da koristi svoje pozicije unutar vlade da utječe na promjene iznutra.
Naša stranka, koja je postala ključni igrač u federalnoj vlasti, a čiji su ministri i zastupnici dobili povjerenje građana na osnovu predizbornih obećanja da će se boriti protiv korupcije, sada mora preuzeti odgovornost za donošenje konkretnih odluka. Ako su oni zaista protiv korupcije i sukoba interesa, onda bi trebalo da koriste svoju poziciju unutar vlade da provode promjene, umjesto da se bave javnim kritikama koje, iako mogu donijeti političke poene, zapravo ne donose nikakvu stvarnu promjenu. Naša stranka, kao partner u vlasti, ima sve alate i mogućnosti da utiče na donošenje odluka i da inicira promjene, ali očigledno izbjegava preuzeti odgovornost za poteze koje vlada čini.
Ovaj paradoks postaje još jasniji kada se pogledaju i drugi primjeri neefektivnog političkog djelovanja Naše stranke. Na primjer, federalni ministar zdravstva, Nediljko Rimac, postao je jedan od najistaknutijih ciljeva kritika od strane Naše stranke, posebno u vezi s njegovim imenovanjem novog direktora Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. Iako su zvaničnici Naše stranke bili glasni u kritikama Rimca, nijedno njihovo saopštenje ili nastup nije ukazivao na to da su oni spremni djelovati iznutra, koristeći moć koju imaju u vladi. Umjesto toga, nastavljaju se javne kritike, a pitanje imenovanja direktora KCUS-a postalo je političko sredstvo za sticanje naklonosti javnosti, dok se od vlasti očekuje da reaguje bez ikakvih konkretnih poteza sa strane Naše stranke. Ovakvo ponašanje nije samo neodgovorno, već i politički populističko, jer stvara dojam da Naša stranka pokušava dobiti najbolje od oba svijeta – prihvataju zasluge za pozitivne promjene, dok za negativne ishodne situacije prebacuju odgovornost na druge.
Jedan od ključnih trenutaka koji dodatno oslikava ovo ponašanje je i reakcija premijera FBiH Nermina Nikšića na zahtjev Forta da se smijeni direktor Željeznica FBiH. Nikšić je u tom kontekstu izjavio da ga ne zanimaju "prepucavanja" između Forte i Džafića te da se neće baviti "optužbama" koje su obojica iznosili. Ovaj odgovor Nikšića, kao premijera koji dijeli vlast sa Našom strankom, zapravo ukazuje na napetost u koaliciji. Iako Nikšić nije izgovorio ništa sporno, njegov odgovor indirektno implicira da je Forto optužio koalicijske partnere, čime se stvara dojam nesuglasica unutar same vlade. Posebno je indikativno da Nikšić, kao lider najveće stranke u vladi, komentira Fortinu kritiku na ovaj način, što može biti signal unutrašnjih nesuglasica među koalicijskim partnerima.
Ovakvi primjeri ponašanja Naše stranke, koji uključuju kritike na poteze vlasti, a istovremeno izbjegavanje konkretnih akcija, jasno ukazuju na problematičan odnos prema vlasti. Ako Naša stranka zaista želi biti odgovoran partner u vladi, mora prestati s političkim igricama i preuzeti odgovornost za donošenje odluka i implementaciju promjena. Takođe, potrebno je da se okrenu institucionalnom djelovanju, jer su, kao partija koja čini vlast, u mogućnosti da koriste svoje pozicije za pozitivne promjene, umjesto da se ograničavaju na kritiku i prebacivanje odgovornosti na druge.
Još jedan značajan slučaj koji ilustruje ovu dinamiku desio se kada je firma supruge Rame Isaka, federalnog ministra unutrašnjih poslova, kao dio konzorcija sa šest drugih firmi, dobila posao za pružanje fizičko-tehničke zaštite Elektroprivredi BiH. Naša stranka je na ovaj slučaj reagovala saopštenjem u kojem su rekli da "nemaju kome prijaviti" ovaj slučaj, ističući da izaziva opravdane sumnje u sukob interesa. Ova izjava još jednom pokazuje političku inertnost i nedostatak konkretnih koraka, jer su zvaničnici Naše stranke, koji su članovi vlasti, imali mogućnost da institucionalno reše ovaj slučaj, a ne da ga samo iskoriste kao politički argument.
Na kraju, potrebno je da Naša stranka shvati da, kao dio vlasti, mora preuzeti odgovornost za ono što se događa unutar nje, jer samo tako mogu ostvariti promjene koje su obećali svojim glasačima. Ako nastave s praksom izbjegavanja odgovornosti i fokusiranju na političku retoriku, uskoro će postati jasno da su samo još jedan primjer stranke koja je voljna uživati u plodovima vlasti, ali nije spremna nositi teret odgovornosti koji ona nosi.
