Rat kao alat za kontrolu društva – ključ je Tadićeve analize Putinove taktike
Moskva nije poslala predsjednika na mirovne pregovore u Istanbulu, a izostanak Vladimira Putina s tog susreta nije bio ni slučajan ni simboličan – već duboko promišljen politički potez. Tako barem tvrdi Tonči Tadić, stručnjak za nuklearnu sigurnost i bivši saborski zastupnik, koji je gostovao na N1 i detaljno analizirao razloge Putinovog odbijanja 30-dnevnog primirja s Ukrajinom.
“Putin se ne usudi pristati na mir, jer ne zna kako bi izgledala njegova vojska kada bi se vratila kući. Riječ je o 700.000 ljudi, mnogi s PTSP-om, među njima i bivši zatvorenici. Taj povratak značio bi haos. Njegova vlast više ne bi mogla kontrolirati ni društvo, ni ekonomiju, ni opoziciju”, tvrdi Tadić.
Prema njegovim riječima, rat je za Putina savršeno sredstvo kontrole – sve dok traje, njime upravlja. Kad bi završio, pojavila bi se pitanja – šta je sve to vrijedilo za komadić teritorije i stotine hiljada mrtvih i ranjenih?
Zelenski traži primirje, Putin bježi od odgovora
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, pod pritiskom Donalda Trumpa, pokazao je spremnost na primirje. No Putin ne želi ni 30 dana tišine. Za njega, svako zatišje je politički rizik, jer bi povratak vojske i mogući raspad discipline i morala otvorili prostor za nezadovoljstvo, proteste, možda i pobunu.
“Prosječni Rus ne osjeća rat kao Ukrajinci. Nema bombardovanih škola, bolnica i tržnih centara, kao što se svakodnevno dešava u Ukrajini. Za običnog Rusa, posebno onog koji nije mobiliziran, rat može trajati još 30 godina – jer ga ne osjeća na svojoj koži”, navodi Tadić.
Mirovni pregovori bez stvarne moći
Istanbulski sastanak bio je još jedna diplomatska predstava – ali bez stvarnih aktera. “Putin je poslao Vladimira Medinskog, nižerangiranog savjetnika, da odradi protokol. Amerika nije poslala Marca Rubija ili nekog iz vrha administracije. Ni Ukrajina nije bila u skladu s diplomatskom težinom sastanka – poslala je ministra vanjskih poslova, što je po meni bilo previše”, ocjenjuje Tadić.
Putinov cilj, kaže, nije bio dijalog, već demonstracija moći – "poniženje Zelenskog, Trumpa i cijele EU". Na taj način, Kremlj je pokazao da su karte i dalje u njegovim rukama, barem dok traje sukob.
Putinovi ciljevi: unutrašnji haos u Ukrajini i povlačenje SAD-a
Tadić smatra da Putin ima jasna dva cilja. Prvi je da se postigne mirovni sporazum koji bi iznutra destabilizirao Ukrajinu – izazvao sukobe među političkim elitama i podijelio društvo. Drugi je da ne dođe ni do kakvog dogovora, čime bi odgovornost prebacio na Ukrajinu i EU, prikazujući sebe kao onoga koji je “pokušao, ali nisu ga poslušali”.
“Treći cilj, ako mu prethodna dva ne uspiju, jeste da Trump odustane od EU i Ukrajine, što bi SAD pretvorilo u regionalnu, a ne globalnu silu. No, mislim da se tu Putin preračunao. Trump je možda nepredvidiv, ali zna da američke kompanije imaju interes u Ukrajini – i to ne može ignorisati”, zaključuje Tadić.
Rat traje – jer Putin ne zna šta s mirom
Poruka iz Istanbula nije mogla biti jasnija: dokle god rat koristi Putinovoj moći – mira neće biti. I nije riječ samo o teritoriji, nego o opstanku režima. Jer mir bi mogao pokrenuti lavinu pitanja – i u Moskvi, i na ruskim ulicama – koja bi, prvi put u više od dvije decenije, mogla uzdrmati ono što se činilo neupitnim: vladavinu Vladimira Putina.
