Pismo ambasadora SAD Michaele Murphy i šefa Delegacije EU u BiH Johanna Sattlera o davanju BH aerodroma pod koncesiju pustilo je samo još jednog duha iz boce u bh havu. Iako je oficielna BH politika šutila na ovu temu gotovo mjesec dana, prvi se oglasio državni ministar komunikacija i prometa Edin Forto i podržao ovu inicijativu Murphyja i Sattlera.
No, ovo bi, po svemu sudeći i informacijama s kojima raspolažemo, samo mogao biti početak bosanskog tornada na bh nebu ili revolucije koja je već počela, kako to vrdi ministar Forto. A sve je jednostavno! Dođu močnici i narede šta kome pripada.
NEBESKI TUTORI
Jednostavno je – vlasnici moći dođu iz Amerike i Evrope i kažu da to i to ide pod koncesiju. Zatim silni političari, pod ko zna kojim utjecajem: mita, korupcije, ucjena, itd., to prihvate i zagovaraju… Indikativno je što ministar komunikacija i prometa Bosne i Hercegovine Edin Forto (NS), nakon prošlogodišnjeg pisma ambasadora Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije u Bosni i Hercegovini, pohvalno govori o mogućnosti da Aerodrom Sarajevo bude pod koncesijom.
Nakon toga, Forto je naprasno počeo govoriti o tome da je to super, nabolje moguće rješenje. Da je to način ponašanja u cijeloj regiji… A donedavno je tvrdio da je potpuni laik za avijaciju i avio saobraćaj. Poslije ovoga obično uslijedi koncesija…
Nije li glupo davati pod koncesiju nešto što je komercijalno, profitabilno, što se razvija i što se može razvijati vlastitim novcem. Svi regionalni aerodromi koji su pod koncesijom su doživjeli poslovni fijasko – “smak svijeta”. U nonsensima poput Zagreba i Beograda, čiji su aerodromi bili hiperkomercijalni, isplativilo se da su se mogli širiti i razvijati svojim novcem. Ali uslijedio je poslovni fijasko jer koncesionari jednostavno ne žele ulagati dodatne milione eura u proširenje i modernizaciju.
Beogradska koncesija je užas – dno dna. Zagrebačka se ne širi jer koncesionar ne želi investirati u proširenje terminala, pa mu je bolje da se promet skromno širi, nego da investira 70-80 miliona eura u širenje kapaciteta. Njemački Fraport je u Ljubljani napravio toliko loš posao da je to drugi najgori evropski aerodrom po obnovi broja putnika iz 2019. U Skoplju nikako da se napravi obećavani zaokret, a u Prištini je sukob vlasti s ondašnjim menadžmentom aerodroma. Samo aerodromi u Sarajevu i Podgorici nisu među aerodromima glavnih gradova u regiji koji su pod koncesijom. Ali na sceni je ogromni pritisak da se oba daju pod koncesiju i vjerovatno će i ova dvije zračn eluke nažalost, u skorije vrijeme biti pod koncesijom.
Za Sarajevski aerodrom se samo čeka mišljenje Svjetske banke pa da poklekne pred zapadnim moćnicima. Ali unaprijed se može kovertirat njihovo mišljenje da je koncesija nužnja zbog povećanja broja putnika i modernizacije sarajevskog Aerodroma… No, imali smo priliku da se osvjedočimo kako se donose ovakve odluke: okupe se predstavnici ulagača-koncesionara, Svjetske banke, ambasadori (uglavnom) kvinte i ovlašteni predstavnici aerodroma ili države. Svi šute i klimaju glavama. Banke drže ambasadori i poslovni giganti. Domaći biznismeni ili predstavnici vlasti nemaju pravo glasa?! A ako se slučajno pobuni predstavnik Svjetske banke u korjenu se sasječe, jer je i njegovo da šuti dok se dogovaraju oni koji da plaćaju.
ONI IMAJU DRŽAVU, A DRŽAVA IMA AERODROME
Nije li ovo samo još jedan pokazatelj duplih aršina Zapada po pitanju aerodroma na evropskom kontinentu. Kako to da na zapadu, u skoro svim zapadnim državama, osim u Engleskoj i Portugalu, vlasnici aerodroma su državne firme koje su superprofitabilne, koje se razvijaju zbog čega su svi zadovoljni? A s druge strane, nama se ovdje tvrdi da naše države ne mogu biti dobri vlasnici i da moramo dobiti Zapadne tutore. Dakle, na zapadu je u redu da države budu vlasnice, a na istoku to ispada kao katastrofalan poslovni potez.
Aerodromi u Sarajevu, Splitu, Dubrovniku, Zadru i Podgorici su savršen primjer enormno dobrog posla. Daleko bolji nego ostali aerodromi u regiji. Bolji nego u Beogradu i Zagrebu. A svi ovi aerodromi nisu pod koncesijom, već su u državnom vlasništvu. Koje je onda opravdanje za to da se ti aerodromi daju pod koncesije – apsolutno nikakvo!!!
Aerodrom u glavnom gradu Bosne i Hercegovine donedavno bio deseti na rang listi aerodroma u regiji, a sada je sedmi. Ovaj aerodrom, definitivno, ima najbolji menadžment u regiji, mišljenja su stručnjaka. Napravio je neke stvari koje drugi nisu. Iskorištava 100 posto svog potencijala, ali nemojmo se zanositi. To je aerodrom koji zbog svog okruženja, vrlo niskog standarda, podijeljenosti Bosne i Hercegovine i još tri aerodroma u zemlji (za razliku od Srbije koja ima samo još jedan ili Crne Gore koja također ima samo dva aerodroma ili Slovenije koja ima samo jedan aerodrom ili Sjeverne Makedonije koja uslovno rečeno ima dva aerodroma, ne može parirati tim aerodromima.
Ne treba misliti da Aerodrom Sarajevo može ugroziti neke druge aerodrome koji su bitno veći i koji imaju veće potencijale. Pretpostavimo da će još rasti. Ako se to dogodi, već sljedeće godine imat će problem s kapacitetom. Ima kapacitet za dva miliona putnika, što će sigurno premašiti sljedeće godine. Šta onda – imate terminal koji je premal, imat ćete haos. To će još gore biti 2026. i 2027. godine.
Istina, Međunarodni aerodrom Sarajevo još prije tri godine napravio je projekat novog terminala na zapadnoj strani Aerodroma. Riječ je o izuzetnom projektu. Taj projekat je napravljen dvije godine prije nego što je proširen postojeći terminal. Stvarno je to urađeno na vrijeme. No, koliko će trebati vlastima u Sarajevu da taj projekat prođe, a veliko je pitanje i da li će on uopće proći. Da se ovog trenutka odobri gradnja novog terminala, trebalo bi, kako je procijenio, dvije godine da se on izgradi, barem u prvoj fazi. Bh. vlasti jako su uprskale po ovom pitanju, očito ne gledaju dalje od svog nosa i ne shvataju koji će to problem biti.
Iz svega ovog ispada da je koncesija za Aerodrom Sarajevo “gotova stvar”. To nije samo političko pitanje, već nastavak neokolonizacije Istoka spram Zapada i tu su koncesije krucijalni infrastrukturni projekat, prvenstveno aerodroma, među najbitnijim fazama, koja se sada žestoko provodi u regiji. Mora se shvatiti da nas Zapad na ovaj način i dalje drži u dužničkom ropstvu i kolonizira. Dakle, to uopće nije stvar naše odluke i ni jednog našeg političara. Domaći političari su, jednostavno, na to prisiljeni. Oni to moraju prihvatiti i onda oni to zagovaraju kako bi zadržali svoje fotelje i pozicije, koliko god to bilo štetno po državu.
Nakon svega, nameće se logično pitanje kome će ministar Forto potpisati koncesiju sarajevskog Aerodroma?!! I da li je već donesena odluka i kome će ovaj aerodrom biti dat pod koncesiju.
S obzirom na to da su francuske kompanije koncesionari u skoro svim aerodromima u glavnim gradovima u regiji, Francuzi su životno zainteresirani i za Međunarodni aerodrom Sarajevo. Francuzi su uvijek u igri. Ne zna se koji je to politički razlog da Francuzi preuzimaju sve koncesije u regiji, osim u Ljubljani. Prema nekim neprovjerenim informacijama, ali i onima iz Vlade FBiH, navodno je već dogovoreno da koncesiju u Podgorici dobije ADP, odnosno TAV. Isti scenarij je spreman i za Sarajevo. Međunarodni aerodrom Sarajevo preuzet će TAV, kao turska firma broj jedan za koncesije u Evropi. To će u Bosni i Hercegovini super zvučati jer je to turska firma. No, malo ko zna da je TAV u vlasništvu francuskog ADP-a, odnosno da će ADP koncesiju dobiti preko turske firme TAV-a“.
