U političkom mulju koji se već godinama valja po dnu entiteta RS, teško je zamisliti da iko može nadmašiti Milorada Dodika u drskosti, prostakluku i otvorenom gaženju političke kulture.
Ipak, Nenad Stevandić, šef Narodne skupštine RS-a i vječiti potrčko, ovih dana nas je još jednom uvjerio da uvijek može gore, prljavije i jadnije.
Nakon što je član Predsjedništva BiH Denis Bećirović održao političku lekciju Aleksandru Vučiću, jasno mu stavivši do znanja da Republika Srpska nije država već sastavni dio Bosne i Hercegovine, te da Vučić nema šta da traži u unutrašnjim poslovima BiH, uslijedio je bijesni napad iz Banje Luke. I to ne od Dodika, kako bi neko očekivao, već od njegovog vjernog jurišnika – Nenada Stevandića.
Stevandić, poznat po tome da nikada nije propustio priliku da se uvuče Dodiku do krajnjih granica poniženja, ovog puta je odlučio da pređe i zadnje crvene linije ljudskog dostojanstva i političke pristojnosti. U svom javnom istupu, nazvao je Bećirovića “smećem od čovjeka”, vrijeđajući ga na način koji više priliči frustriranom internet trolu nego čovjeku koji vodi najviše zakonodavno tijelo jednog entiteta.
Pritom, Stevandić je svoje uvrede maskirao tobožnjom brigom za srpske žrtve u Jasenovcu, pokušavajući patetično prikriti svoju mržnju i nemoć iza priče o pijetetu. A istina je jasna: pijetet prema žrtvama ne može biti iskren ako ga izgovara neko ko u istoj rečenici širi govor mržnje, vrijeđa druge ljude i dehumanizira političke protivnike.
Licemjerno je do bola: Isti taj Stevandić koji danas traži “empatiju” za srpske žrtve, godinama je predvodnik politike koja negira genocid u Srebrenici, koja šutke prelazi preko ratnih zločina nad nesrpskim stanovništvom, koja amnestira zločince i slavi one koji su BiH rušili krvlju i zločinima.
Nenad Stevandić mi je izbio sedam zuba!
Stevandić nije političar. On je obični politikantski batinaš, glasnogovornik mržnje i širenja podjela, koji svoju jadnu političku karijeru gradi na bespogovornoj lojalnosti prema Miloradu Dodiku. U očajničkoj potrebi da se dokaže kao veći Srbin, veći nacionalista, veći Dodikovac od samog Dodika, Stevandić je spreman gaziti sve vrijednosti koje bi jedan civilizovani političar trebao imati: pristojnost, poštovanje drugih, sposobnost dijaloga i uvažavanja.
Njegovo vrijeđanje Denisa Bećirovića nije iznenađenje, već obrazac. Stevandić nije napao Bećirovića zato što ga boli izjava o RS-u, nego zato što ga boli istina. Boli ga što je neko iz BiH dovoljno hrabar da Vučiću kaže ono što cijela Evropa misli, ali rijetko ko javno izgovori: Da je RS sastavni dio Bosne i Hercegovine, i da Beograd može prestati sanjati o prikrivenim planovima velikodržavnih avantura.
Boli ga što uprkos godinama mržnje, prijetnji i sabotaža, Bosna i Hercegovina i dalje stoji. Što ni Dodik, ni on, ni svi njihovi nalogodavci iz Beograda i Moskve nisu uspjeli uništiti ono što generacije slobodnih ljudi brane – pravo BiH da bude cjelovita i nezavisna država.
I zato Stevandić vrijeđa. Jer kad nemaš argumente, kad si svjestan da služiš interesima razbijanja vlastite države, kad znaš da si samo produžena ruka tuđih interesa – ostaje ti samo prljava riječ i jadna uvreda.
Naravno, Stevandić nije sam. Iza njega stoji cijela plejada političkih karikatura koje misle da se politika vodi kletvama i pljuvanjem, a ne idejama i rješenjima. Njihova tragedija je što ne shvataju da dok oni urliču o "napadima na RS", istovremeno RS guraju u međunarodnu izolaciju, ekonomski sunovrat i moralno propadanje.
I dok Bećirović danas govori o evropskom putu BiH, Stevandić govori o "majmunima". Razlika između vizije budućnosti i opsjednutosti mržnjom nikad nije bila jasnija.
Stevandić je, uostalom, najbolji primjer zašto RS danas stagnira: jer umjesto ozbiljnih lidera ima Dodikove poltrone, nesposobne za bilo šta drugo osim sramoćenja funkcija koje obnašaju.
I kad jednom prođe era političkih šarlatana, imena poput Stevandića ostat će upisana – ne među one koji su gradili budućnost, već među one koji su prodavali vlastito dostojanstvo za mrvice političkog opstanka.
