Rokovi za izvršenje odluka Ustavnog suda BiH u slučajevima Vareš i Jahorina istekao je 18. i 19. novembra, a bh. javnost i dalje nije obaviještena o odgovorima entitetskih vlada na upite Ustavnog suda o preduzetim mjerama.
Ustavni sud je zatražio vraćanje prethodnog stanja u vezi s prenamijenjenim šumskim zemljištem u Varešu i prodatim zemljištem na Jahorini. Time su vlade Federacije BiH i Republike Srpske bile obavezne u propisanom roku, od trenutka kada su primile odluku, da postupe u skladu sa njom. Iako informacije o njihovim odgovorima trenutno izostaju, situacija na terenu jasno ukazuje na to da ni u jednom od slučajeva nisu djelovali prema nalogu Suda.
U slučaju Republike Srpske, takav ishod nije iznenađujući, s obzirom na to da vlasti u ovom entitetu otvoreno odbacuju izvršavanje odluka Ustavnog suda BiH. Stoga je povratak imovine na Jahorini u vlasništvo države bio nerealna očekivanja.
Vlada Federacije je, odmah nakon objave odluke Ustavnog suda o Varešu, najavila da će poništiti sporna rješenja o prenamjeni državnog zemljišta. Međutim, to se nije desilo, jer rudnik koji je nastao na neustavno dodijeljenoj teritoriji nastavlja sa radom.
Obje odluke Ustavnog suda su nedvosmislene i ne ostavljaju prostora za česte manipulacije. Vraćanje oduzetog zemljišta u vlasništvo Bosne i Hercegovine sada predstavlja pravnu obavezu vlasti u oba entiteta.
Nepostupanje prema odlukama Ustavnog suda predstavlja krivično djelo prema Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine. Stoga je jasno da postoje elementi krivične odgovornosti za koje se moraju procesuirati nadležni u entitetskim vlastima.
U oba slučaja, premijeri i resorni ministri, Radovan Višković, Nermin Nikšić, Kemal Hrnjić i Savo Minić, trebali bi biti ispitani od strane Tužilaštva Bosne i Hercegovine.
Ova potreba za ispitivanjem nije samo pravna obaveza, već i način da se sačuva preostali dignitet Ustavnog suda i države Bosne i Hercegovine pred različitim političkim i drugim uticajima.
U vezi sa slučajem Jahorina, pojedinci bliski Miloradu Dodiku stekli su veliku parcelu zaštićenog državnog zemljišta, pa bi nakon ispitivanja pomenutih trebalo saslušati i načelnika Vareša, kao i odgovorna lica kompanije Adriatic Metals, koja je investirala na neustavno oduzetom zemljištu.
Ambasadori, koji su se umiješali, također bi trebali biti javno razotkriveni, iako ne mogu biti krivično gonjeni.
Tužilaštvo BiH ima jasno definisan slučaj, s konkretnim dokazima koji potvrđuju ne samo neizvršavanje odluka Ustavnog suda, već i pogodovanje unaprijed dogovorenim biznismenima za kupovinu državnog zemljišta.
Ovo otvara pitanje krivične odgovornosti, a može se čak smatrati i izdajom države, što je jedno od težih krivičnih djela za najodgovornije funkcionere koji su se zakleli na Ustav BiH.
U zaključku, Nikšić, Višković, Hrnjić i Minić moraju odgovarati zbog prodaje državnog zemljišta i neprovođenja presuda Ustavnog suda BiH, dok bi Milorad Dodik i oni koji su u FBiH omogućili Adriatic Metals trebali biti procesuirani zbog pogodovanja određenim subjektima u vezi s otetim državnim zemljištem.
