Nermin Nikšić, premijer Federacije BiH i lider SDP-a, ovih dana je odlučio da zaigra na kartu "patriotskog bunta", oštro se protiveći izjavi Dragana Čovića o potrebi za "tri federalne jedinice" u Bosni i Hercegovini.
Mediji su prenijeli njegove riječi, društvene mreže zapalile se komentarima, a Nikšić – naizgled – zabljesnuo kao neko ko brani jedinstvenu i građansku Bosnu i Hercegovinu.
Ali jedno pitanje visi u zraku kao smog iznad Sarajeva: ko još vjeruje Nerminu Nikšiću?
Ovaj povremeni bunt protiv HDZ-ovih secesionističkih ideja dolazi upravo od čovjeka koji je samo prije nekoliko dana u Mostaru klečao pred Draganom Čovićem, izvinjavao se zbog "pogrešnog glasanja" o zakonu o Južnoj plinskoj interkonekciji i time još jednom pokazao da se SDP, pod njegovim vođstvom, ne razlikuje mnogo od klijentelističkog mehanizma Trojke koji već godinu dana isporučuje ustupke HDZ-u kao na traci.
Od kada je preuzeo funkciju premijera, Nikšićev mandat se najviše pamti po jednoj stvari: šutnji. Šutnji kad se dijelila RTV taksa pod šapom Dragana Lukača. Šutnji kada su SDA kadrovi sistemski čišćeni iz institucija po etničkom ključu. Šutnji dok Čović i Dodik ucjenjuju državu, blokiraju reforme, ruše evropski put. I povremenim "kritikama" koje dolaze tek kad je šteta već napravljena, a javnost uzavrela.
Nikšićeva jučerašnja i današnja izjava o tome kako "Bosna i Hercegovina treba imati jednog predsjednika, jednu vladu, jedan parlament" zvuči plemenito – ali je prazna fraza. U stvarnosti, SDP već godinama odustaje od bilo kakvog ozbiljnog građanskog projekta, sve zarad opstanka u vlasti.
Kada su presude Evropskog suda za ljudska prava jasno poručile da je sistem etničkog predstavljanja diskriminatorski, Nikšić nije pokrenuo inicijativu za izmjenu Ustava, niti je uslovio bilo kakav politički dogovor po tom pitanju. Umjesto toga, SDP se povukao pred HDZ-om, puštajući Čovića da dirigira svim dogovorima o izbornim reformama.
Nikšić o Čovićeve tri federalne jedinice: "Na to nećemo nikada pristati"
Da bude jasno: nije Nikšić problem zato što je "mek", već zato što je politički pragmatičar bez ideologije. Njegova najveća ambicija nije reforma sistema, nego očuvanje fotelje. Dok govori o jednakosti svih građana, njegovi ministri ćute na HDZ-ovu nacionalnu čistku unutar javnih preduzeća i institucija. Dok priča o "građanskoj državi", njegovi koalicioni partneri igraju po notama nacionalista iz Mostara i Banje Luke.
Nije problem što je Nikšić danas rekao da neće pristati na tri federalne jedinice. Problem je što mu niko više ne vjeruje da neće. Jer već predugo pristaje na sve drugo.
Kada se vratio na vlast kroz savez s Trojkom, građani su očekivali reformsku vladu koja će se suprotstaviti etnonacionalnoj hobotnici. Umjesto toga, dobili su novu verziju stare priče: neprincipijelne koalicije, javna izvinjenja Čoviću, glasanja pod pritiskom ambasada i mantru "da se ne zamjerimo nikome, pa ni Dodiku".
U konačnici, Nikšić nije lider promjene – već simbol trulih kompromisa koji su ovu državu doveli do ivice raspada. Njegove izjave danas mogu zvučati dramatično i principijelno, ali iza njih nema ni djela, ni dosljednosti.
Bosni i Hercegovini ne trebaju političari koji znaju šta reći kad zagori – već oni koji znaju šta činiti prije nego što vatra bukne. A Nermin Nikšić, uprkos svemu što sada govori, pokazao je da to nije on.
Jer dok on "mašta" o jedinstvenoj BiH, Čović već crta granice treće federalne jedinice – i to uz prešutni blagoslov onih kojima je političko preživljavanje važnije od države.
