Kad politički moćnici odluče da igraju prljave igre, ništa im nije sveto, pa ni imena koja su decenijama stvarana kroz ozbiljan rad, stručnost i ugled.
I tako je, kad je u pitanju profesor Ismet Gavrankapetanović, čovjek koji je svojim radom i doprinosima postao sinonim za ozbiljnost i poštovanje u medicinskoj zajednici. Ali očito to nije dovoljno za politiku koju vode ljudi kao što je Nermin Nikšić. Jer, kad nisi u pravoj političkoj stranci, kao što nije Gavrankapetanović, onda te mogu uništiti na svaki mogući način, bez obzira na tvoje godine rada i profesionalnog integriteta.
Gledajući situaciju sa strane, postavlja se ključno pitanje: šta je zapravo Gavrankapetanović pogrešno uradio? Možda što nije pristao da bude još jedan politički marioneta SDP-a i njihovih strateških igara, pa su odlučili da ga "sklone" s puta, iako je bio dobar kandidat za direktora KCUS-a. Nikšić, koji je poznat po tome što u stranci sprovodi sopstveni zakon, postavlja pravila koja mu odgovaraju, bez obzira na zakone ove zemlje. Kad je riječ o njegovim političkim interesima, zakon i dogovori sa koalicijama postaju samo smetnja. Ako želiš biti dio njegovog političkog cirkusa, moraš da igraš po njegovim pravilima. Ako si izvan tih pravila, onda su tvoje godine poštovanja i stručnosti ništa više do običan papir u njegovom političkom birokratskom okruženju.
Najveći problem za Nikšića nije stručnost Gavrankapetanovića, niti njegova sposobnost da upravlja KCUS-om, već činjenica da nije dio SDP-a. Jer, kad nisi u njihovim redovima, nikad nećeš biti dovoljno dobar, bez obzira koliko bio kvalifikovan. Kad je to tako, sve ostale kvalifikacije, poput toga da je Gavrankapetanović bio predložen od strane Upravnog odbora KCUS-a kao najbolji kandidat, nestaju u magli političkog nepoštovanja. Nikšićev dvostruki standard u ovom slučaju ne može biti očigledniji. Da podsjetimo, KCUS je otišao u pravcu dugova i finansijskog sloma, Nikšić nije imao nikakvih problema da odobri naknadnu saglasnost za imenovanje, bez obzira na sve skandale koji su uslijedili. Za Gavrankapetanovića, međutim, sve se mijenja. On nije u SDP-u, pa je postao problem.
Ali kako je moguće da premijer Nikšić odlučuje o nečijoj sudbini, dok ignoriše zakone koji bi trebali regulisati cijeli proces? Zakoni su tu samo da se zadrže u ladicama dok je riječ o njegovim političkim interesima. A kad je riječ o Gavrankapetanoviću, izjednačava ga sa stranačkim rivalima i ruši njegov ugled, kao da je obična politička figura koja može biti zapostavljena jer nije "njihov". Nevjerovatno je koliko se Nikšić i njegova ekipa igraju sa sudbinama ljudi, znajući da će se sve to brzo zaboraviti, dok oni već planiraju nove političke podjele i pljačku javnih resursa.
Šta je zapravo ovdje ključno? Kad je riječ o ozbiljnom, poštenom i neovisnom kandidatu kao što je Gavrankapetanović, cijeli sistem postaje nepodnošljivo politički "zagađen" i prepun manipulacija. Dok Nikšić vrši političke igrice, Gavrankapetanoviću se zabranjuje čak i da dođe do pozicije na kojoj bi mogao donijeti stvarne promjene. Zašto? Zato što nije njihov. Jer kad si van sistema koji Nikšić kontrolira, tvoji principi, tvoj rad i tvoj ugled ne znače ništa. Samo poslušnost stranačkom šefu je ta koja određuje tvoje mogućnosti.
I, naravno, sve to je popraćeno potpunim ignorisanjem zakona. Zakon o ustanovama jasno kaže da Upravni odbor KCUS-a imenuje direktora, a odluku potvrđuje Vlada. Međutim, kad je riječ o Gavrankapetanoviću, Vlada, pod Nikšićevim vođstvom, ne stavlja na dnevni red njegovu imenovanja, iako je jasno da je on najbolji kandidat. A zašto? Zbog toga što premijer Nikšić ne želi da se kocka sa svojim političkim igrokazima i interesima, zbog kojih se nameće pitanje: ko je zapravo uzeo sebi za pravo da ne stavi ovu odluku na sjednicu Vlade? Je li to zato što su svi svjesni da bi ovo moglo imati ozbiljne pravne posljedice? Ako ništa drugo, to pitanje zaslužuje da se postavi jer očito se neko iz straha od odgovornosti igra sa sudbinama ljudi koji su godinama gradili svoj profesionalni ugled.
Ovo je klasičan primjer političke manipulacije, gdje se pojedinci žrtvuju zbog vlastite političke moći i interesa. I, dok premijer Nikšić i njegovi politički partneri nastavljaju svoju igru, država i zdravstvo će trpiti, a oni će iz svega izaći netaknuti, sa svojim političkim dogovorima i milionskim budžetima. I tako, dok Gavrankapetanović biva stjeran u stranu, novac i politički uticaj preplavljuju zdravstvo, a niko neće odgovarati za sve ove nepravde.
