Već punih 16 mjeseci Ministarstvo prometa i komunikacija Bosne i Hercegovine, pod vodstvom Edina Forte (Naša stranka), nije uspjelo uputiti izmjene Zakona o sigurnosti saobraćaja u BiH.
Ovaj propust ozbiljno ugrožava bezbjednost svih građana BiH, ostavljajući im živote u rukama bahatih vozača koji se svakodnevno izruguju zakonu i svakodnevno izlažu sve nas opasnosti. Uprkos jasnom zaključku Predstavničkog doma Parlamenta BiH da je neophodno hitno djelovati, te tragedijama koje se i dalje dešavaju, izgleda da ministar Forto ima druge prioritete.
Ovaj zakon, čija bi ključna izmjena omogućila trajno ili privremeno oduzimanje vozila višestrukim saobraćajnim prekršiteljima i definisanje termina „naročito bahata vožnja,” već je u više navrata zatražen na hitno usvajanje. Međutim, uprkos ovom zahtjevu i punoj podršci Parlamenta, koja je rijetkost u ovako podijeljenoj političkoj areni, Forto ne uspijeva ispuniti svoje obaveze.
Tragedije poput one koja je prošle godine šokirala cijelu državu, u kojoj su mlade doktorice Azra Spahić i Alma Suljić ni krive ni dužne izgubile život zbog bezobzirnog prekršioca Armina Berberovića, očito nisu bile dovoljan signal ovom Ministarstvu. Činjenica je da je Predstavnički dom Parlamenta BiH jednoglasno podržao izmjene zakona – i poslanici iz FBiH i RS-a složili su se da se zakon mora pooštriti i donijeti što prije. Rijetko se desi da parlament donese odluku jednoglasno, a ovdje su i predstavnici entiteta našli zajednički jezik – ali čak ni to nije bilo dovoljno Ministarstvu da ubrza proces.
Ignorisanje i izostanak prioriteta
Već je prošlo 16 mjeseci od kada je Forto preuzeo odgovornost da hitno pripremi izmjene zakona. Umjesto da djeluje, Ministarstvo sada opravdava kašnjenje spominjući entitetske i kantonalne institucije koje, navodno, nisu dostavile mišljenje o Nacrtu zakona na vrijeme. Ova birokratska opravdanja, međutim, malo znače porodicama koje su izgubile svoje bližnje zbog bahate vožnje, dok naša saobraćajna infrastruktura postaje sve opasnija.
Potez ka modernizaciji saobraćajnog zakonodavstva koje bi predvidjelo striktne kazne i trajno oduzimanje vozila nasilnim vozačima bio bi znak ozbiljnog pristupa sigurnosti na cestama. Umjesto toga, Ministarstvo prometa i komunikacija svojim neaktivnostima pokazuje nesposobnost da se bavi pitanjima od krucijalne važnosti, onima koji direktno utiču na živote građana. Umjesto djelovanja, iz Ministarstva se kao ključni odgovor na sva ova pitanja dobija birokratsko prebacivanje odgovornosti i slaba opravdanja, kao da nema nikakve stvarne odgovornosti prema javnosti.
Šta zapravo znači bezbjednost građana za ovo Ministarstvo?
Ako pogledamo dosadašnje ponašanje Ministarstva, čini se da ni strahovita cifra saobraćajnih prekršaja ni životi nevinih ljudi nisu dovoljni da pokrenu promjenu. Kako drukčije objasniti potpuni izostanak akcije u zemlji u kojoj su nesavjesni vozači svakodnevna prijetnja na cestama? Dok god ovakav zakon ne bude usvojen, građani BiH i dalje će svakodnevno biti izloženi prijetnjama od vozača bez poštovanja prema životima drugih učesnika u saobraćaju.
Da su Forto i njegovo Ministarstvo pravovremeno reagovali, brojne tragedije bi možda bile spriječene, a brojni životi sačuvani. Ali, umjesto djelovanja, Forto se bavi prebacivanjem odgovornosti, tražeći izgovore kod drugih institucija, umjesto da preuzme odgovornost i zaštiti građane.
