Predsjednik Naše stranke Edin Forto oglasio se na društvenim mrežama najavljujući vanredni Kongres stranke za oktobar na kojem će se birati “peti predsjednik ili predsjednica”.
Forto je za predsjednika Naše stranke izabran na vanrednom Kongresu u septembru 2021. godine, a do tada je stranku vodio Predrag Kojović.
‘FGR’ KAO ‘JUGOBALIJE’
Svojim patetičnim (pro)glasom Forto se oprostio od svoje stranačke raje, koja je sebi bila priskrbila kultni imidž „Fine sarajevske raje“ (FGR) koja je simbolizirao ostatke nekadašnjeg kosmopolitskog sarajevskog duha.
Kako je u jednoj polemici priznao Senad Pećanin on je sa Dinom Mustafićem i Danisom Tanovićem začetnik ideje, pa tako i osnivač Naše stranke.
Tako je na Općim izborima 2010. godine prvoplasirani na listi ove stranke bio je Danis Tanović, drugoplasirani bio je Predrag Kojović, a trećeplasirani Tarik Haverić. Nakon što je Tanović vratio mandat, Haverić je postao skupštinski zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo.
Iako su predsjednici stranke prije Forte bili Bojan Bajić, Denis Gratz i Kojović, oni su bili „slučajni prolaznici“ i marionete naprijed istaknutih inetelektualaca koji su uživali velik ugled u čaršiji, posebno na medijskoj i kulturnoj sceni. Tako je Naša stranka bila vrlo povlaštena u medijima, a u vladajućim krugovima doživljavana je benigno i naivno. Također su u međunarodnim krugovima, posebno u zapadnim amabasadama, predstvanici Naše strankebili rado viđeni gosti. Sve je to pogodovalo relativnom dobrom uspjehu ove stranke bar u Sarajevu.
„PLJUNUTA“ SEBIJA
Možda je Naša stranaka bila u političkom zenitu kada je skupa sa SDP-om i DF-om činila takozvani lijevi blok. Iako Kojović, kao tadašnji predsjedink Naše stranke, ne snosi odgovornost zbog raspada ovog bloka, već je isključiva krivica na Željki Komšiću koji je pristao na koaliciju sa SDA-om, ova stranka se od tada ne može prepoznati kao stranka ljevice. Sa Fortom je ona potpuno izgubila ideološki profil, tako da su se skoro svi sarajevski intelektualci koji su podržavali ovu stranku distancirali od nje. Tu „Finu sarajevsku raju’ botovi su nazvali „jugobalijama“.
Sam Forto je toliko antipatičan i politički bezbojan lik da nikome ne pada na um da njemu pripisuje ikakve političke ili ideološke profilacije stranke. Zato sva sumnja spada na Sabinu Ćudić, koja slovi kao siva eminencija stranke. Ona je i po naravi i po imidžu „pljunuta“ Sebija Izetbegović. Njih dvije kao takve i dominiraju danas sarajevskom političkom scenom.
Zbog izrazito simpatičnog imidža stranke koja je baštinila bar ostatke sarajevskog duha, mnogi mladi studenti sa liberalnijim političkim svjetonazorima inklinirali su ovoj stranci. Čak se smatralo da je Naša stranka „posljednja oaza“ tog sarajevskog kosmpolitskog duha nadhnutog suživotom i tolerancijom. Bar dvije mlade žene koje su prišle Našoj stranci sa ovakvim političkim ambicijama, Irma Baralija i Aida Koluder Agić, odstranjene su na vrlo autokratski način. One su, kako su tvrdili mediji, političke žrtve Sabine Ćudić.
Svakako će neko biti izabran za predsjednika Naše stranke umjesto Edina Forto, ali kogod to bude, vjerovatno će biti i posljednji predsjednik ove stranke. Jer ova stranka nema budućnosti i nećepreživjeti naredne izbore. To je toliko očigledno da nije potrebno ni elaborirati ovakvu tvrdnju.
Zato uopće nije važna vijest da se Forto povlači da će Naša stranka održati nekakav kongres u oktobru. Ono što je zanimljivo u ovoj priči jeste pitanje ko je stavio tačku na posljednju pravu sarajevsku političku priču. O tome se dondavno pričalo i u Američkom kongresu. Za sada je provoosumnjičena Sabina Čudić!
