TEŽAK PUT KA POLITIČKOM USPJEHU BEZ STRANAČKE PODRŠKE

Nezavisni kandidati u BiH: Borba protiv stranačkih mašinerija s minimalnim šansama za uspjeh

Izbori u bih

Biti nezavisni kandidat na izborima u Bosni i Hercegovini predstavlja izuzetno izazovan zadatak, s vrlo malim šansama za ostvarivanje značajnijeg uspjeha. To se ponovo pokazalo i na nedavno održanim lokalnim izborima, gdje su pojedinci bez stranačke podrške pokušali osvojiti načelničke pozicije u nekoliko opština, ali rezultati su jasno pokazali koliko je teško voditi takvu bitku, posebno s ograničenim finansijskim sredstvima koja igraju ključnu ulogu u kampanjama.

Uprkos izazovima, nekoliko nezavisnih kandidata se ipak odlučilo suočiti s političkom mašinerijom na ovim izborima. Međutim, većina njih nije ostvarila značajniji uspjeh, što potvrđuje činjenicu da nezavisni kandidati rijetko privlače masovnu podršku birača, posebno kada iza sebe nemaju stranačku infrastrukturu i medijsku pažnju koju političke partije obično osiguravaju svojim kandidatima.

Jedan od najpoznatijih primjera nezavisnog kandidata na ovim izborima bio je Davor Dragičević, koji se kandidovao za gradonačelnika Banje Luke. U trci s iskusnim političarima kao što su Draško Stanivuković, Nikola Šobot i Jelena Trivić, Dragičević je uspio privući tek 1.281 glas, što je gotovo 50.000 glasova manje od pobjednika Stanivukovića. Nedostatak stranačke podrške i političkog iskustva očigledno je otežao njegovu kampanju, iako je njegova kandidatura izazvala interes javnosti zbog njegovog aktivizma i tragične lične priče.

Sličan scenario zadesio je i Gavru Stjepanovića, nezavisnog kandidata za načelnika Ugljevika. U konkurenciji s pet kandidata, Stjepanović je uspio prikupiti samo 40 glasova, što je daleko od broja potrebnog za ozbiljniju konkurenciju. S druge strane, Delila Šahinović, nezavisna kandidatkinja za načelnicu Velike Kladuše, također je prošla loše, osvojivši samo 148 glasova, što ju je svrstalo na posljednje mjesto među pet kandidata.

Ipak, nisu svi nezavisni kandidati prošli loše. Ramiz Huremagić, nezavisni kandidat za načelnika Cazina, uspio je osvojiti čak 36% glasova, što ga je smjestilo na drugo mjesto, odmah iza dugogodišnjeg načelnika Nermina Ogreševića. Iako nije pobijedio, Huremagić je pokazao da nezavisni kandidati mogu ostvariti značajniji uspjeh ako su dobro organizirani i imaju snažnu podršku lokalne zajednice.

U Gradišci, nezavisni kandidat Željko Sladojević osvojio je solidan broj glasova, ali to nije bilo dovoljno da ugrozi kandidata SNSD-a, Zorana Adžića, koji je odnio uvjerljivu pobjedu. Nasuprot tome, Mile Tadić, nezavisni kandidat za načelnika Dervente, doživio je pravi debakl osvojivši samo 517 glasova, što ga je postavilo na posljednje mjesto među tri kandidata.

Jedan od kandidata koji se uspio približiti pobjedi bio je Nebojša Keleman, nezavisni kandidat za načelnika Kneževa. Keleman je dobio 2.409 glasova, a pobjednik Goran Borojević je imao samo 600 glasova više. Slično tome, Nebojša Karać iz Ribnika zaostajao je svega 100 glasova za pobjednikom, pokazujući da je, iako rijetko, moguće da nezavisni kandidati budu ozbiljna konkurencija.

Međutim, mnogi nezavisni kandidati su završili daleko od pobjede. Miloš Lukaš je u Istočnom Drvaru osvojio samo 35 glasova, dok je u Petrovcu Branka Branković sa svojih 183 glasa završila na drugom mjestu. U Loparama, Milanko Tošić je osvojio 1.821 glas, ali ni to nije bilo dovoljno da se ozbiljnije suprotstavi Radu Saviću iz SDS-a. U Srebrenici, Hamdija Fejzić, kojeg su podržale probosanske stranke, osvojio je tri puta manje glasova od Miloša Vučića iz SNSD-a, što je još jedan pokazatelj težine situacije za nezavisne kandidate.

U Trebinju, nezavisni kandidat Ranko Vučinić doživio je pravi fijasko, prikupivši svega 167 glasova. Slična situacija zabilježena je i u Federaciji BiH, gdje je općina Kalesija imala dva nezavisna kandidata, Sadika Osmanovića i Aliju Džafića, koji su završili na posljednja dva mjesta sa 224, odnosno 58 glasova.

Međutim, nisu svi nezavisni kandidati prošli loše u Federaciji. Almedin Aliefendić je u Kaknju uspio osvojiti 3.552 glasa i zauzeti drugo mjesto, iako je bio daleko iza Mirnesa Bajtarevića iz SDA. Mehemed Vinčević u Donjem Vakufu bio je izuzetno blizu pobjedi, izgubivši za manje od 100 glasova od Senada Selimovića iz SDP-a. U Bugojnu, Davor Ivoš je bio pretposljednji sa 457 glasova, dok je Sabahudin Kazić u Hadžićima završio na trećem mjestu.

Na kraju, jedini nezavisni kandidat koji je uspio odnijeti pobjedu na lokalnim izborima bio je Smiljka Radlović, koji je postao načelnik Bosanskog Grahova s 517 glasova. Nasuprot njemu, Stipo Đapić, kandidat za načelnika Livna, osvojio je tek 244 glasa.

Sve u svemu, može se zaključiti da kandidatura kao nezavisni kandidat na izborima u Bosni i Hercegovini predstavlja izuzetno težak zadatak, posebno bez prethodnog političkog iskustva i stranačke podrške. Samo rijetki uspiju postići značajniji rezultat, dok većina nezavisnih kandidata ostane na marginama političke arene.