Dok se svijet suočava s alarmantnim porastom terorističkih napada, ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Nenad Nešić odlučuje da igra svoju najomraženiju igru – prebacivanje krivice.
U svom najnovijem medijskom nastupu, Nešić je s nevjerovatnom drskošću ustvrdio da su mladi, koji se radikaliziraju putem društvenih mreža, jedini problem sigurnosti u našoj zemlji. Na taj način, pokušava skrenuti pažnju sa stvarnih, duboko ukorijenjenih prijetnji koje dolaze iz njegove vlastite Republike Srpske.
Nešić se, kao po običaju, drži svoje omiljene mantre: "Zabranimo djeci korištenje društvenih mreža!" Da, dragi građani, krivica za porast terorizma leži u Instagramu i TikToku, a ne u vojnim kampovima koji obučavaju mlade ljude da postanu oružje u rukama radikalnih ideologa. Njegovo rješenje? Zakoni koji će zabraniti mladima da komuniciraju, umjesto da se suoči s realnošću da su upravo ti "paradžemati" i radikalizirani pojedinci koji prolaze kroz sigurnosne provjere u policiji ključni faktor za rast nasilja.
U šokantnom incidentu koji se odigrao u Bosanskoj Krupi, maloljetnik je, inspiriran ovim radikalnim idejama, ušao u policijsku stanicu i ubio jednog policajca, dok je drugog ranio. Umjesto da se suoči s činjenicama, Nešić se, naravno, odlučuje za klasično skretanje pažnje. On se koristi tragedijom da bi odvratio poglede od vlastitih neuspjeha i iznio tezu o mladima kao jedinom uzroku radikalizacije.
I dok Nešić i njegovi saradnici dižu halabuku oko "radikalizacije mladih", prava opasnost leži u njihovom vlastitom dvorištu, u vojnim kampovima Republike Srpske koji služe kao inkubatori za radikalne ideje. Njegovo prebacivanje odgovornosti na Federaciju služi isključivo kao dimna zavjesa za prikrivanje stvarnosti – da je njegova vlast nesposobna da se nosi s ozbiljnim prijetnjama.
Umjesto da se bave sistemskom analizom i unapređenjem sigurnosnih procedura, oni se odlučuju za medijski spektakl, krijući vlastite propuste.
Postavlja se pitanje: hoće li Nešić i dalje nastaviti s ovim jeftinim propagandnim trikovima, ili će konačno preuzeti odgovornost za svoje postupke? Da li će se suočiti s pravom prijetnjom, ili će nastaviti s prebacivanjem krivice na druge, dok stvarni problemi ostaju neriješeni? Ova situacija zahtijeva ozbiljan i hrabar pristup, a ne politizaciju tragedije i optuživanje drugih. Na kraju krajeva, Bosna i Hercegovina ne treba ministre koji će skretati pažnju, već lidere koji će preuzeti odgovornost i raditi na rješenju problema koji nas pogađaju.
