Njemačka je na prekretnici koja će joj, kako se čini, donijeti rekordne investicije u odbrambeni sektor. Nakon što je Bundestag u martu 2025. godine usvojio paket nezapamćenog zaduženja za jačanje infrastrukture i vojske, Njemačka nastoji da Bundeswehr pretvori u najjaču konvencionalnu vojsku u Evropi.
Ova odluka, koju predvode političari poput ministra odbrane Borisa Pistoriusa i kancelara Friedricha Merza, ima značajan ekonomski odjek – naročito za industriju naoružanja, koja je decenijama gubila na važnosti.
Dionice vodećih vojnih kompanija poput Rheinmetalla doživjele su višestruki rast u samo nekoliko godina, sa manje od 60 eura po akciji 2020. godine do preko 1.700 eura 2025. Ekonomisti i menadžeri industrije s pravom nazivaju ovaj period „zlatnim vremenima“ za sektor. Oliver Dörre iz Hensoldta ocjenjuje vojne izdatke kao „gigantski konjunkturni program“ koji bi trebao donijeti nove ekonomske impulse.
Ipak, ekonomski stručnjaci nisu jednako optimistični. Studije Univerziteta u Manheimu pokazuju da ulaganja u odbranu donose relativno skroman povrat na bruto domaći proizvod – u najboljem slučaju, svaki uloženi euro vraća se sa svega 50 centi dodatne ekonomske aktivnosti. Za razliku od ulaganja u infrastrukturu ili obrazovanje, koja višestruko umnožavaju uloženi novac, vojni izdaci su efikasni uglavnom kao osiguranje za buduće rizike, a ne kao generator dugoročnog rasta.
Razlog je jednostavan: tenk ili vojno vozilo ne proizvode nove proizvode niti podstiču druge sektore ekonomije. Umjesto toga, oni su kao polisa osiguranja – potrebni za sigurnost, ali ne i za ekonomsku proizvodnju.
Pored toga, ubrzana militarizacija dovodi do uskog grla u proizvodnim kapacitetima. Kompanije imaju pune ruke posla, narudžbe su višestruko porasle, ali to donosi i smanjenje konkurencije na tržištu, što dovodi do rasta cijena i povećanja profitnih margina na račun države.
Civilni sektor u Njemačkoj osjeća posljedice ovog trenda. Proizvođači motora i vozila, poput kompanije Deutz AG ili Volkswagen, vide u vojnoj industriji priliku da nadoknade gubitke zbog ekonomske stagnacije. Proizvodnja tenkova i vojnih platformi polako se uvodi u fabrike koje su do sada pravile civilne proizvode, što jeste olakšanje za zapošljavanje, ali ne predstavlja novi impuls ekonomiji.
Ukratko, vojni izdaci u Njemačkoj su ekonomski neefikasni u odnosu na druge investicije, a rast industrije naoružanja nosi sa sobom i izazove kao što su inflacija cijena i koncentracija tržišta. Ipak, zbog geopolitičkih okolnosti i želje da se Bundeswehr ojača, politika nastavlja da forsira ovaj put, svjesna da ekonomski dobitak nije primarni cilj, već – sigurnost.
