U NJemačkoj je nedavno završen šestomjesečni eksperiment sa četvorodnevnom radnom nedeljom u kojem je učestvovalo 45 kompanija. Rezultati su toliko pozitivni da je većina kompanija odlučila da nastavi sa istim načinom rada. Međutim, nisu svi ishodi sasvim očekivani; neki su iznenađeni, a neki propali.
Istraživanje je trebalo da bude sprovedeno pre dve godine, ali tada nije bilo dovoljno kompanija koje su želele da u njemu učestvuju.
Ove godine prijavilo se mnogo kompanija, međutim, nisu sve išle po planu. Naime, novi eksperiment, koji od februara provode konsultantska kuća Intraprenör i udruženje 4 Day Week Global, dvije kompanije su prestale prije roka, a dvije nisu stvarno smanjile radno vrijeme zaposlenih, tako da je 41 kompanija zapravo učestvovao u eksperimentu.
Marika Platz sa Univerziteta u Münsteru, koja je učestvovala u evaluaciji ovog eksperimenta, objasnila je da kompanije same mogu odlučiti kako da smanje radno vrijeme svojih zaposlenih: neke su smanjile više, neke manje od 10%. Na kraju, samo u 85% kompanija koje su bile uključene u studiju zaposleni su zaista radili četiri, a ne pet dana u sedmici uz punu plaću.
Kako su kompanije funkcionirale?
Voditeljica istraživanja Julia Backmann prokomentirala je da se naučnici u mjerenju efekata skraćenja radne sedmice nisu oslanjali samo na samoprocjene vlastitog blagostanja koje su dobili od zaposlenih, već su pratili i njihovu fiziološku podaci - broj otkucaja srca, nivo aktivnosti, kvalitet sna, pa čak i uzorci kose koji takođe pokazuju koliko je osoba bila pod stresom.
Osim provjere dobrobiti zaposlenih, naučnici su u eksperimentu pratili i produktivnost.
Naime, ključna pretpostavka zagovornika četverodnevne radne sedmice je da će zaposleni biti odmorniji, raspoloženiji i motiviraniji na poslu ako manje rade, tako da će u konačnici produktivnost ostati ista ili čak biti veća od ako rade pet dana.
Ove pretpostavke su uglavnom ispunjene u njemačkom eksperimentu. Taj pilot program pokazao je da su, uprkos smanjenju radnog vremena, prihodi i dobit kompanije ostali stabilni ili čak povećani. Zaposleni su imali manji pritisak i osjećaj iscrpljenosti na poslu.
Bili su čak i fizički aktivniji u smislu da su hodali više koraka dnevno od zaposlenih iz uobičajenih grupa, a spavali su u prosjeku 38 minuta više sedmično. Istovremeno, subjektivni osjećaj zaposlenih je bio da imaju više volje za radom i da rade više nego da su radili pet dana u sedmici.
Rješenje za nedostatak radne snage
Kao i mnoge druge zemlje, uključujući Hrvatsku, Njemačka se suočava s nedostatkom radne snage, ali umjesto da poveća radno vrijeme kako bi ublažila nedostatak, kao što je to učinila Grčka, odlučila je testirati model koji bi trebao potaknuti više ljudi da radiš da budeš više produktivan na poslu.
Analiza istraživanja pokazala je da bi kraća radna sedmica zapravo mogla smanjiti manjak kvalificirane radne snage jer bi neki ljudi, koji sada ni ne traže posao, mogli raditi ako bi radna sedmica trajala samo četiri dana.
Carsten Meier, direktor Intraprenora, rekao je za Bloomberg da je četverodnevna radna sedmica bila uspješna ne samo u privlačenju novih talenata, već iu zadržavanju postojećih radnika. Vjerovatnije je da će zadovoljni zaposleni ostati u kompaniji, što je na neki način pomoglo u rješavanju problema nedostatka radne snage.
Sumnje i neočekivani rezultati
Međutim, rezultati nisu bili jednoznačni, kao ni postupci kompanija uključenih u eksperiment. Na primjer, neke kompanije su promijenile neke radne procedure: skratile su i optimizirale poslovne sastanke, dok je svaka četvrta uvela nove digitalne alate u svoj rad.
Neki stručnjaci su upozorili da je u istraživanju učestvovalo samo četrdesetak kompanija od skoro 3,5 miliona, koliko ih ima u Njemačkoj. Pretpostavlja se da su se pozivima za učešće odazvale kompanije koje su već razmišljale o skraćenju radne sedmice. To bi moglo značiti da uzorak nije reprezentativan.
Osim toga, nisu svi rezultati ispunili očekivanja. Na primjer, broj bolovanja se nije smanjio u svim preduzećima.
Uticaj na životnu sredinu takođe nije bio u skladu sa očekivanjima. Naime, zagovornici kraće radne sedmice ističu da se smanjenjem broja putovanja na posao i s posla može značajno smanjiti emisija CO 2 koja se stvara u transportu. Međutim, pokazalo se da je dobitak od jednog slobodnog dana stimulativno djelovao na zaposlene, pa su mnogi trodnevni vikend iskoristili za duža putovanja.
Pitanje trajnosti entuzijazma
Uz sve navedeno, ostaje otvoreno pitanje da li bi zaposleni bili podjednako entuzijastični za posao i kada bi četvorodnevna radna nedelja postala svakodnevica, a ne eksperiment koji je trajao šest meseci. Naime, za očekivati je da su mnogi bili motivisani da dokažu da bi bili efikasniji kada bi manje radili, što kratkoročno nije bilo teško postići.
Neki stručnjaci su također upozorili da ne mogu sve kompanije u svim vrstama posla priuštiti skraćivanje radne sedmice. Na primjer, to je teže postići u policiji, vatrogasnoj službi, zdravstvu, medijima, obrazovanju i transportu.
Enzo Weber sa Instituta za tržište rada Univerziteta u Regensburgu istakao je da skraćivanje radne sedmice neminovno dovodi do većeg intenziteta rada ako se ono što se radilo za pet mora obaviti za četiri dana.
On je uvjeren da će u ovom rješenju stradati i društvene veze te komunikacija i kreativnost zaposlenih. “Sve ove posljedice u kompanijama neće se osjetiti odmah, već na srednji rok”, smatra Weber.
Većina kompanija želi da nastavi
Rezultati su pokazali da čak 70% kompanija koje su učestvovale u istraživanju želi da nastavi da omogućava svojim zaposlenima da rade po novom, skraćenom modelu.
Slični eksperimenti sa sličnim rezultatima izvedeni su u Velikoj Britaniji. U toj zemlji većina kompanija učesnica odlučila je da zadrži novi sistem rada.
Prema istraživanju Gallup-a, čak 77% američkih radnika reklo je da bi četverodnevna, 40-satna radna sedmica mogla pozitivno utjecati na njihovu dobrobit ako bi se implementirala na njihovom radnom mjestu.
Opozicija udruženja poslodavaca
Skraćenom modelu se uglavnom protive udruženja poslodavaca.
Na primjer, Konfederacija britanskih poslodavaca (CBI) izrazila je zabrinutost da bi skraćenje radne sedmice moglo povećati operativne troškove i smanjiti konkurentnost kompanija, posebno u sektorima u kojima postoji stalna potreba za radnom snagom, poput zdravstva i proizvodnje. Prema njihovom mišljenju, četverodnevna radna sedmica bi mogla dovesti do potrebe za zapošljavanjem dodatnih radnika za održavanje istog nivoa proizvodnje, što bi predstavljalo finansijski i logistički teret za manje poslodavce.
