U zemlji gdje je zdravstvo postalo zarobljenik političkih igara, objava javnog oglasa za izbor dva predstavnika Federacije Bosne i Hercegovine u Upravnom odboru Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS) predstavlja vrhunac apsurda.
Ovaj noglas, obavijen velom tajne i političkih intriga, otkriva zastrašujuću sliku jednog sistema koji više brine o osobnim interesima i političkim dogovorima nego o stvarnim potrebama pacijenata.
Kandidati se suočavaju s nemogućim uslovima: ne smiju biti otpušteni iz državne službe zbog disciplinskih mjera u prethodne tri godine, ne smiju biti članovi političkih stranaka, a posebno se naglašava da ne smiju imati privatno-finansijske interese u KCUS-u. Na prvi pogled, ovo izgleda kao pokušaj da se osigura nepristranost, ali zapravo predstavlja prepreku koja onemogućava stvarnim stručnjacima da uđu u igru. U zemlji gdje su političke stranke postale glavni igrači u svim aspektima društvenog života, ovakvi uvjeti pretvaraju natječaj u farsu.
S obzirom na to da je gotovo nemoguće pronaći nekoga tko nije umiješan u političke mahinacije, jasno je da se ovdje ne radi o zdravstvu, već o političkoj trgovini koja ugrožava naše živote. Naša bolnica, koja bi trebala biti svjetionik nade za pacijente, pretvorila se u oružje u rukama moćnika koji koriste zdravstvene potrebe građana kao sredstva za ostvarivanje vlastitih ciljeva.
Ovaj oglas dolazi usred kataklizme u kojoj se nalazi KCUS. Trenutna v.d. direktorica, Hajrija Maksić, suočava se s pritiscima, dok čeka da se izabere generalni direktor – a čeka se skoro godinu dana. Sve to vrijeme, pacijenti su ti koji plaćaju cijenu političkih prepucavanja. Kako je moguće da je u bolnici, instituciji koja bi trebala biti posvećena zdravlju i oporavku, politička previranja jača od hitnih potreba građana? Apsurd postaje još veći kada se uzme u obzir da je imenovanje prvoplasiranog kandidata, Ismeta Gavrankapetanovića, postalo predmet političkih nesuglasica i dogovora.
Krivična prijava koju je podnio ministar vanjskih poslova BiH, Elmedin Konaković, protiv federalnog ministra zdravstva Nediljka Rimca, zbog neimenovanja Gavrankapetanovića, dodatno otkriva suštinsku tragediju našeg sistema. Dok se borimo s posljedicama korupcije i neefikasnosti, oni na vrhu, okruženi privilegijama i neodgovornosti, nastavljaju svoj ples moći. Njihovo ponašanje jasno pokazuje da su stranačke koristi iznad interesa pacijenata. Svaki dan u kojem čekamo na imenovanje stručnjaka u KCUS-u je dan u kojem se zdravlje građana gura u drugi plan.
Postavlja se pitanje: koliko još građana treba stradati da bi se prepoznala nepravda? Koliko pacijenata treba ostati bez osnovne zdravstvene zaštite da bi se konačno shvatilo da su nam potrebni pravi vođe, a ne marionete političkih stranaka? U ovom cirkusu, mi smo ti koji plaćamo cijenu – i to nije samo cijena novca, već cijena života.
Nekada je KCUS bio simbol nade, mjesto gdje su pacijenti dolazili s povjerenjem u svoj oporavak. Danas, to je arena na kojoj se bore političke stranke, a mi, građani, postali smo žrtve ove groteskne predstave. Dok se naši zdravstveni radnici bore za preživljavanje sistema, političari u udobnim uredima igraju igre koje nemaju nikakve veze s našim životima.
Ovaj oglas nije samo još jedna šuplja fraza iz političkog rječnika. To je otvoreni poziv za buđenje svih nas. Vrijeme je da se suprotstavimo ovoj manipulaciji i da se borimo za zdravstvo koje ne smije biti talac političkih igara. Dokle ćemo čekati da se stvari promijene? U ovoj borbi za zdravlje, mi smo svi u istoj čamcu – i vrijeme je da preuzmemo kormilo.
Svaki dan čekanja na promjene je dan izgubljene nade, dan kada se naši snovi o boljem zdravstvu pretvaraju u noćne more. Vrijeme je da prekinemo ovaj krug nepravde i da se zauzmemo za pravo na zdravstvo koje nije podložno političkim trgovinama. Naša zdravlja su na kocki – a svi znamo da su igre moći uvijek dolazile na račun najranjivijih među nama.
