Dok odbrojavamo posljednje sate 2024. godine, jedni će slaviti njen kraj, dok će drugi s nadom gledati prema 2025., vjerujući da može donijeti nešto bolje. Svake godine obećavamo sebi da će naredna biti godina promjena – više stabilnosti, zdravlja, sreće, ljubavi... Ali istina je da nas proteklih 12 mjeseci uglavnom podsjeća na ono što nije funkcionisalo.
Ova godina, 2024., ostavlja gorak trag. Društvene i političke turbulencije bile su neumoljive, dok su tragedije poput poplava, koje su odnijele 27 života, samo produbile osjećaj beznađa. Iza tih brojki kriju se priče – nečije majke, očevi, kćerke, sinovi, braća i sestre. Ljudi čiji su životi zauvijek ugašeni.
Cijeli dijelovi zemlje bili su izolovani – bujice i klizišta uništili su ceste, željezničke pruge, a ljudi su ostali bez krova nad glavom i osnovnih potrepština. Nažalost, mnogi su i danas u improviziranim skloništima, boreći se s hladnoćom u kontejnerima.
I nikoga nije briga.
Naravno, ne možemo kontrolisati prirodne katastrofe, ali možemo kontrolisati reakciju na njih. Slično je bilo i sa snijegom koji je nedavno paralizirao veliki dio BiH – ljudi su ostajali bez struje, vode, telekomunikacija, a zdravstvena pomoć bila je nedostupna. Tri osobe izgubile su život zbog trovanja ugljen-monoksidom, pokušavajući se ugrijati uz pomoć agregata. A reakcija? Niko nije našao za shodno da ponudi objašnjenje, da odgovori na te nesreće.
Možda će 2025. donijeti spoznaju političarima da nije dovoljno samo obići mjesto katastrofe, napraviti par fotografija i vratiti se u tople kancelarije. Procedura i zakoni, kažu, sprječavaju ih da djeluju efikasnije, ali kad treba napuniti vlastite džepove, tada zakoni nekim čudom nisu prepreka.
Ova godina ostat će upamćena i po hapšenju ministra sigurnosti Nenada Nešića zbog sumnji na korupciju dok je bio direktor "Puteva RS". Optužbe uključuju visoku korupciju i pranje novca. Reakcije? Gotovo nikakve. Vijeće ministara nije ni formalno reagovalo, kao da je to samo još jedan običan dan u političkom haosu. Tek poneko, poput Dragana Čovića, u prolazu se osvrnuo na hapšenje, dok su drugi šutjeli ili tvrdili da je to napad na "srpske interese".
I dok cijene hrane i osnovnih proizvoda rastu, plate stoje. Sve više ljudi živi na rubu siromaštva, dok se bogatstvo malobrojnih mjeri milionima. Praznične trpeze sve su skromnije, ali narod, uprkos svemu, čuva tradiciju – kako one vjerske, tako i one koje uključuju korupciju, moć i neodgovornost.
I dok političari s ponosom govore o „evropskom putu“, realnost nas demantuje. Mislili smo da će 2024. biti godina prekretnica, ali smo se još jednom prevarili.
Ipak, sretna Nova godina svima. U nadi da će ova donijeti promjene koje priželjkujemo.
